“Boriti se protiv buržoaskih ideja u partiji” Mao Cedung

“Boriti se protiv buržoaskih ideja u partiji” Mao Cedung

Boriti se protiv buržoaskih ideja u partiji

12. avgust, 1953.
(Govor na Nacionalnoj konferenciji o finansijskom i ekonomskom radu održanoj 1953.)

Naša konferencija je bila uspješna, i premijer Žu je napravio dobru sumaciju.

Nakon pokreta protiv “tri zla” i “pet zala”, jasno je da su u partiji pronađene dvije vrste grešaka koje su različite po svojoj prirodi. Jedna vrsta je obične prirode, na primjer, “pet neumjerenosti”, greške koje bilo ko može napraviti i koje se mogu pojaviti bilo kad; “pet neumjerenosti” može takođe da postane “pet nedostataka”. Druga vrsta je greška principa, poput tendencije prema kapitalizmu. Ovo je odraz buržoaskih ideja unutar partije i pitanje stava koji je protivan marksizmu-lenjinizmu.

Pokreti protiv “tri zla” i “pet zala” su zadali jake udarce buržoaskim idejama unutar partije. Ali u to vrijeme, jedino buržoaske ideje koje su se odnosile na korupciju i rasipništvo su dobile pažnju, dok one koje su se manifestovale u pitanjima koja se tiču partijske linije, nisu bile diskutovane. Potonje se mogu naći ne samo u našem finansijskom i ekonomskom radu, nego u političkom i sudskom, kulturnom, obrazovnom, i drugim poljima, i među drugovima na lokalnom nivou, ali isto tako i na nacionalnom nivou.

Greške u našem finansijskom i ekonomskom radu su bile teško kritikovane još od prošlog decembra, kada je drug Bo Jibo pokrenuo novi sistem oporezivanja koji je zahtijevao “jednakost između javnih i privatnih preduzeća” (1) i takođe na ovoj konferenciji. Taj sistem, ako bi dozvolili da se razvije, nesumnjivo bi doveo do kapitalizma, i kršio bi marksizam-lenjinizam i partijsku opštu liniju za tranzicioni period.

Gdje će tranzicioni period voditi, do socijalizma ili kapitalizma? Partijska opšta linija propisuje tranziciju u socijalizam. Ovo zahtijeva period borbe koji traje znatno dugo. Za razliku od greške Džanga Cušana, (2) greška koja je napravljena u novom sistemu oporezivanja uključuje pitanje ideologije i udaljavanje od partijske opšte linije. Moramo pokrenuti borbu u partiji protiv buržoaskih ideja. Ideološki, partijsko članstvo pada u tri kategorije: neki drugovi su čvrsti i nepokolebljivi i oni su marksisti-lenjinisti u svom razmišljanju; veliki broj su suštinski marksisti-lenjinisti ali su inficirani sa nemarksističko-lenjinističkim idejama; i mali dio su loši, njihovo razmišljanje je nemarksističko-lenjinističko. Kritikujući Bo Jibove pogrešne ideje, neki kažu da njegove greške proističu iz sitnoburžoaskog individualizma; to nije sasvim pravilno. On treba da bude kritikovan prvenstveno zbog svojih buržoaskih ideja, koje su u korist kapitalizma, a štetne socijalizmu. Samo takva kritika je ispravna. “Lijeve” oportunističke greške, kao što smo ranije rekli, su odraz sitnoburžoaskog fanatizma u partiji; one se pojavljuju u vremenima kada raskidamo sa buržoazijom. Tri puta kada smo sarađivali sa buržoazijom, tj. u prvom periodu saradnje između Kuomintanga i Komunističke partije, u periodu Rata otpora protiv Japana, i u sadašnjem periodu, buržoaska ideologija je uticala na određen broj ljudi u partiji, i oni su se kolebali. Tako je Bo Jibo napravio svoju grešku.

Bo Jibova greška nije izolovan slučaj. Takve greške se pronalaze ne samo na nacionalnom nivou, ali isto na onim višim administrativnim područjima, provincijama i opštinama. Svako veće administrativno područje, svaka provincija i opština, treba da sazove sastanak da pregleda svoj rad u skladu sa rezolucijom Druge opšte sjednice Sedmog sastava Centralnog komiteta i sumiranja trenutne konferencije, da bi edukovala svoje kadrove.

Nedavno sam bio u Vuhanu i Nankingu i naučio sam mnogo toga, i to je bilo korisno. Praktično ništa ne dolazi do mene u Pekingu, stoga moram otići na put s vremena na vrijeme. Centralni vodeći organ je fabrika koja izbacuje ideje kao svoje proizvode. Ako taj organ ne zna šta se dešava na nižim nivoima, ne dobija sirovi materijal ili nema poluprerađene proizvode na kojima bi radio, kako onda može stvoriti bilo kakve proizvode? Nekada su završeni proizvodi stvoreni od strane lokalnih organa, i centralni vodeći organ treba samo da ih popularizuje širom zemlje. Na primjer, uzmimo pokret protiv stara i nova “tri zla”.  (3) Oba su pokrenuta u lokalnim ograncima. Odjeljenja pod centralnim autoritetom izdaju smijernice sasvim arbitrarno. Proizvodi iz ovih odijeljenja treba da budu vrhunski, ali su oni zapravo nižeg kvaliteta i postoji veliki broj beskorisnog škarta. Vodeći organi u većim administrativnim područjima, provincijama i opštinama su lokalne fabrike za stvaranje ideja, i njihovi proizvodi takođe treba da budu vrhunski.

Bo Jibova greška je manifestacija buržoaskih ideja. Ona koristi kapitalizmu i šteti socijalizmu i polusocijalizmu i ide u smijeru protiv rezolucije Druge opšte sjednice Sedmog sastava Centralnog komiteta.

Na koga treba da se oslanjamo? Na radničku klasu ili na buržoaziju? Rezolucija Druge opšte sjednice Sedmog sastava Centralnog komiteta je još davno bila vrlo jasna: “Moramo potpuno da se oslanjamo na radničku klasu.” Rezolucija takođe kaže da u rehabilitaciji i razvoju proizvodnje, pravilo mora da bude sljedeće: proizvodnja državne industrije je na prvom mjestu, proizvodnja privatne industrije na drugom, a manufaktura na trećem. Naglasak je na industriji, i prije svega, na teškoj industriji, koja je u vlasništvu države. Od pet sektora naše sadašnje ekonomije, ekonomija u državnom vlasništvu je glavni sektor. Kapitalistička industrija i trgovina moraju s vremenom da budu usmjereni ka državnom kapitalizmu.

Rezolucija Druge opšte sjednice kaže da kvalitet život radnika i drugog radnog naroda treba da se poveća na osnovu povećane proizvodnje. Ljudi sa buržoaskim idejama ne daju važnosti ovome, i Bo Jibo je tipičan primjer toga. Moramo staviti akcenat na razvoj proizvodnje, ali mora se razmatrati i razvoj proizvodnje, i unapređenje kvaliteta života naroda. Nešto mora da se uradi za njihovu materijalnu dobrobit, ali ne niti previše, niti premalo. U ovom trenutku postoji poprilično kadrova koji ignorišu kvalitet života ljudi i nimalo ih ne zanima njihova patnja. Postojao je režim u Guižu provinciji koji je okupirao velike dijelove obradive zemlje seljaka. To je bilo ozbiljno zadiranje u interes naroda. Pogrešno je zanemariti život naroda, ali naglasak se mora staviti na proizvodnju i izgradnju.

Pitanje korištenja, ograničavanja i transformisanja kapitalističkog sektora ekonomije je takođe bilo jasno na Drugoj opštoj sjednici. Rezolucija koju je usvojila kaže da privatnoj kapitalističkoj ekonomiji neće biti dozvoljeno da se neometano širi, nego treba da se ograniči iz nekoliko uglova – u okviru njenih operacija, politikom oporezivanja, cijenama na tržištu i radnih uslova. Odnos socijalističke ekonomije prema kapitalističkoj ekonomiji je odnos između vođe i vođenih.  Ograničenje naprema protivljenju ograničenju je glavni oblik klasne borbe u državi Nove demokratije. Sada novi sistem oporezivanja priča o “jednakosti između javnih i privatnih preduzeća”; to je protiv linije koja govori o ekonomiji u državnom vlasništvu kao vodećem sektoru.

Što se tiče zadrugarske transformacije individualne zemljoradnje i manufakture, rezolucija Druge opšte sjednice je vrlo jasna:

Takve zadruge su kolektivne ekonomske organizacije radnog naroda, zasnovane na privatnom vlasništvu i pod direktivama državne moći kojima upravlja proletarijat. Činjenica da je kineski narod kulturno zaostao i da nema tradicije u organizovanju zadruga, otežava nam promovisanje i razvoj zadrugarskog pokreta, ali zadruge mogu i moraju biti organizovane i moraju biti promovisane i razvijene. Da imamo samo ekonomiju u državnom vlasništvu, bez kooperativne ekonomije, bilo bi nemoguće da vodimo individualnu ekonomiju radnog naroda korak po korak prema kolektivizaciji, nemoguće da razvijemo državu iz Nove demokratije do socijalizma u budućnosti, i nemoguće da konsolidujemo vođstvo proletarijata u državnoj moći.

Ova rezolucija je usvojena u martu 1949., ali popriličan broj drugova nisu je primili k znanju, i ono što odavno nije vijest, iznenadilo ih je kao nešto novo. U svom članku “Ojačajmo partijski politički rad u seoskim područjima”, Bo Jibo govori da je put ka kolektivizaciji individualnih seljaka kroz uzajamnu pomoć i saradnju “čista fantazija, jer trenutni timovi zajedničke pomoći, takvi kakvi jesu, zasnovani na individualnoj ekonomiji, ne mogu postepeno da se razviju u kolektivne farme, a još manje može takav put dovesti do kolektivizacije čitave poljoprivrede.” Ovo je protivno partijskoj rezoluciji.

Sada postoje dva jedinstvena fronta, dva saveza. Jedan je savez radničke klase i seljaka; ovo je osnova. Drugi je savez radničke klase i nacionalne buržoazije. Pošto su seljaci radnici, a ne eksploatatori, savez između radničke klase i seljaka je dugoročan. Ipak, postoje protivrječnosti između radničke klase i seljaka. Treba da vodimo seljake korak po korak od individualnog vlasništva do kolektivnog vlasništva u skladu sa principima dobrovoljnosti. U budućnosti će takođe biti protivrječnosti između državnog vlasništva i kolektivnog vlasništva. Ove protivrječnosti su neantagonistične. Na drugu stranu, protivrječnosti između radničke klase i buržoazije su antagonistične.

Buržoazija će sigurno nagrizati narod i ciljati svoje zašećerene metke prema njima. Njihovi zašećereni meci su dvojaki, materijalni i duhovni. Duhovni su pogodili svoju metu, Bo Jiboa. On je načinio svoju grešku jer je podlegao uticaju buržoaskih ideja. Uredba koja je hvalila novi sistem oporezivanja je bila slavljena od strane buržoazije, i Bo Jibo je bilo zadovoljan. Prije nego što je novi sistem oporezivanja pokrenut, on je tražio prijedloge od buržoazije, i došao je do gospodskog dogovora sa njima, ali nije podnio izvještaj Centralnom komitetu. Kooperativi Ministarstva trgovine i Federacije snabdijevanja i marketinga su se u to vrijeme protivili, i Ministarstvo lake industrije takođe nije bilo zadovoljno. Od 1100000 kadrova i zaposlenika koji su radili u finansijskim, ekonomskim i trgovinskim poljima, ogromna većina su bili dobri i samo mali dio nije bio dobar. Oni koji nisu bili dobri, padaju u dvije kategorije: kontra-revolucionari, koji treba da budu uništeni; i revolucionari; uključujući članove partije i nepartijsko osoblje, koji su pravili greške i koji treba da se preoblikuju uz kritiku i edukaciju.

Da bi se obezbijedila pobjeda socijalističkog cilja, moramo se boriti protiv pogrešnih desnih oportunističkih tendencija, tj. buržoaskih deja kroz partiju, i prije svega, kroz vodeća tijela partije, vladu, armiju i masovne organizacije na nacionalnim nivou i one u velikim administrativnim područjima, provincijama i opštinama. Veća administrativna područja, provincije i opštine treba da sazivaju blagovremene sastanke sa prisustvom sekretara prefekturalnih partijskih komiteta i komesara prefektura (4) da bi pokrenuli kritiku i raspravu i da bi razjasnili pitanja socijalističkog puta protiv kapitalističkog puta.

Da bi osigurali pobjedu socijalističkog cilja, moramo upražnjavati kolektivno vođstvo i protiviti se decentralizaciji i subjektivizmu.

U ovom trenutku moramo se boriti protiv subjektivizma, ne samo u obliku ishutrenog djelovanja, već i u obliku konzervatizma. U danima Nove demokratske revolucije, pojavile su se i desne i “lijeve” subjektivističke greške. Čen Dušju i Žang Guotao su napravili desne greške a Vang Ming prvo “lijeve” greške a onda i desne. Pokret popravljanja grešaka u Jenanu je koncentrisao napore u borbi protiv dogmatizma i protivio se empirizmu. I dogmatizam i empirizam su oblici subjektivizma. Nijedna revolucija ne može uspjeti ukoliko teorija nije integrisana sa praksom. Problem je riješen u tom pokretu popravljanja grešaka. Bili smo u pravu kada smo usvojili politiku učenja iz starih grešaka da bi izbjegli buduće, i liječenja bolesti da bi spasili pacijenta. Ovaj put, nepopustljiva i iscrpna kritika Bo Jiboa je namijenjena da pomogne onima koji su griješili, da mogu da isprave svoje greške, i da osiguraju pobjedonosni napredak socijalizma. U sadašnjem periodu socijalističke revolucije, subjektivizam je još uvijek postojan. I hitro djelovanje i konzervatizam zanemaruju trenutno stanje stvari, oboje su subjektivistički. Revolucija i izgradnja ne mogu uspjeti ukoliko se subjektivizam ne prevaziđe. U danima demokratske revolucije, popravljanje grešaka je služilo da ispravi greške subjektivizma i kao posljedica toga, čitava partija se ujedinila, uključujući drugove koji su bili na ispravnoj liniji, i one koji su pravili greške. Iz Jenana, pokrenuli su četiri bojna fronta, i čitava partija, dižući teret kao jedan čovjek, krenula je da osvoji pobjedu širom nacije. Danas, kadrovi su zreliji i njihov politički nivo je viši, i smatra se da im neće trebati dugo da prevaziđu subjektivizam u svojim zadacima vođstva, i da subjektivno dovedu u red sa objektivnim kroz svoj trud.

Rješenje svih tih problema zavisi od jačanja kolektivnog vođstva i supoststavljanja decentralizmu. Čitavo vrijeme mi se protivimo decentralizmu. Smjernica izdata od strane Centralnog komiteta svojim biroima i komandirima vojske 2. februara 1941., utvrdila je da svi kružni telegrami, deklaracije i unutarpartijske smjernice koji se tiču čitave zemlje, moraju imati odobrenje Centralnog komiteta. U maju, Centralni komitet je izdao smjernicu pozivajući na jedinstvenu vanjsku propagandu od strane raznih baznih područja. Prvog jula iste godine, na dvadesetu godišnjicu osnivanja partije, Centralni komitet je izdao odluku o jačanju partijskog duha sa naglaskom na borbi protiv decentralizma. Godine 1948., Centralni komitet je izdao više smjernica sa istim ciljem. Izdao je smjernicu o uspostavljanju sistema izvještaja, 7. januara, i dodatne smjernice u martu. Politički biro se sreo u septembru i usvojio rezoluciju o pravilima izvještaja o upravljanju i zahtjevima o instrukcijama od Centralnog komiteta. 20. septembra, Centralni komitet je donio odluku o jačanju sistema komiteta partije. 10. marta 1953. godine Centralni komitet je donio odluku o jačanju vođstva nad radom vlade da bi izbjegli opasnost od skretanja vladinih odjela sa puta njihovog vođstva.

Centralizacija i decentralizacija su u stalnoj protivrječnosti jedno sa drugim. Decentralizam je narastao otkad smo se premjestili u gradove. Da bi razriješili ovu protivrječnost, sva prvenstvena i bitna pitanja prvo moraju biti diskutovana i odlučena od strane partijskog komiteta prije nego što se njihove odluke upute vladi na implementaciju. Na primjer, takve važne odluke kao podizanje Spomenika narodnim herojima na Tiananmen trgu i rušenje zidina Pekinga, stvorene su od strane Centralnog komiteta i izvršene od strane vlade. Pitanja od sekundarnog značaja mogu biti ostavljena partijskim grupama u vladinim odjelima. Centralni komitet ne može prosto da monopoliše sve. Borba protiv decentralizma će dobiti maksimalnu podršku naroda jer je najvećem broju drugova u partiji stalo do kolektivnog vođstva. Partijski članovi se dijele u tri kategorije prema svom stavu o kolektivnom vođstvu. Onima u prvoj kategoriji je stalo do kolektivnog vođstva. Onima u drugoj kategoriji nije stalo toliko, smatrajući da partijski komiteti treba da ih ostave na miru, ali im ne smeta ako su pod nadzorom. “Bolje me ostavite na miru” otkriva nedostatak partijskog duha, dok “nemojte me nadgledati” pokazuje neki nivo partijskog duha. Moramo se dotaći ovoga da im “ne smeta da budu nadgledani”, i pomoći takvim drugovima edukacijom i ubjeđivanjem da prevaziđu nedostatak partijskog duha. U suprotnom, svako ministarstvo bi išlo u svom pravcu i Centralni komitet ne bi nadgledao ministarstva, ministri ne bi mogli nadgledati odjele i vođe biroa, i vođe uprava ne bi mogli nadgledati šefove sekcija – niko, ukratko, ne bi mogao nadgledati bilo koga. Kao posljedica ovoga, nezavisna kraljevstva bi se razmnožila, i stotine feudalnih prinčeva bi se pojavilo. Onih u trećoj kategoriji je vrlo malo. Oni odlučno odbacuju kolektivno vođstvo i uvijek više vole da ih se ostavi na miru. Odluka o jačanju partijskog duha stavlja akcenat na strogo praćenje discipline pod demokratskim centralizmom, drugim riječima, manjina se podređuje većini, pojedinac organizaciji, niži nivo višem nivou, i čitava partija Centralnom komitetu (slučaj podređivanja većine manjini, jer ova manjina predstavlja većinu). Mišljenja su dobrodošla, ali potkopavati jedinstvo partije bi značilo veoma sramnu stvar. Samo oslanjanje na političko iskustvo i mudrost kolektiva je ono što garantuje ispravno vođstvo partije i države i nepokolebljivo jedinstvo partijskih redova.

Na ovoj konferenciji, Liu Šaoči je rekao da je napravio neke greške, i drug Deng Sjaoping je rekao da je on napravio neke greške. Ko god napravi grešku mora napraviti samokritiku, i svako, bez izuzetka, mora se staviti pod nadzor partije i vođstvo partijskih komiteta na raznim nivoima. Ovo je glavni zahtjev za ispunjavanje partijskih zadataka. Diljem zemlje postoji veliki broj ljudi koji se bogate na anarhiji, i Bo Jibo je jedna takva osoba. U određenoj mjeri, on je korumpiran i politički i ideološki i apsolutno je potrebno da bude kritikovan.

Jedna završna tačka. Moramo podstaći skromnost, želju za učenjem i istrajnost.

Moramo biti istrajni. U ratu da se odupremo američkoj agresiji i da pomognemo Koreji, na primjer, udarili smo američki imperijalizam tamo gdje ga boli, i utjerali smo mu strah u srce. To je prednost, važan faktor u izgradnji naše zemlje. Ono što je od najveće važnosti je to da su se time naše oružane snage očeličile, da su borci pokazali hrabrost, i da su komandanti pokazali snalažljivost. Istina, pretrpjeli smo žrtve i nastao je trošak; pratili smo cijenu. Ali nismo imali nikakvog straha od žrtvovanja; nakon što su naši umovi bacili oko na nešto, vidjeli smo da se to ostvari. Kada je Hu Cungnan napao Šensi-Kansu-Ningsia granični region, nismo se izvukli odatle iako smo imali samo jedno mjesto u okrugu, i nismo mislili ništa o tome kad smo morali da živimo na lišću sa drveća. To je vrsta hrabrosti koju moramo imati.

Moramo učiti i ne smijemo postati uobraženi ili gledati s visoka na druge. Jaja guske nemaju visoko mišljenje o kokošjim jajima, ni obojeni metali o rijetkim metalima – takav nadmeni stav nije naučan. Iako je Kina velika zemlja, a velika je i naša partija, nema razloga da s visoka gledamo na male zemlje ili male partije. Moramo uvijek biti spremni da učimo od naroda iz bratskih zemalja, i da očuvamo istinski internacionalistički duh. U našoj vanjskoj trgovini, neki ljudi su argonantni i uobraženi, i ovo je pogrešno. Obrazovanje mora da se sprovede u čitavoj partiji, a posebno među ljudima koji rade u inostranstvu. Moramo mnogo učiti i naporno raditi da bi dostigli socijalističku industrijalizaciju i socijalističku transformaciju za petnaest godina ili malo duže. Do tada, naša zemlja će postati jaka, ali ipak i tada treba da budemo skromni i spremni da učimo.

Postoji nekoliko pravila koja su usvojena na Drugoj opštoj sjednici Sedmog sastava Centralnog komiteta, ali nisu upisana u ovu rezoluciju. Prvo pravilo je zabrana proslave rođendana. Proslava rođendana ne stvara dugovječnost. Važna stvar je da naš posao radimo dobro. Drugo pravilo je zabrana poklona, barem u partiji. Treće je da se zdravice svedu na minimum. Zdravica može da se dozvoli u određenim prilikama. Četvrto je da se aplauz svede na minimum. Ne bi trebalo biti zabrane i prosipanja hladnog tuša na mase koje plješću iz entuzijazma. Peto je zabrana na imenovanje mjesta po osobama. Šesto je zabrana stavljanja kineskih drugova u isti rank sa Marksom, Engelsom, Lenjinom i Staljinom. Naš odnos prema njima je odnos učenika prema učiteljima, i takav treba da bude. Poštovanje ovih pravila je prava skromnost.

Ukratko, moramo ostati skromni, biti spremni da učimo, da sačuvamo našu istrajnost i da se pridržavamo sistema kolektivnog vođstva tako da bi ostvarili socijalističku transformaciju i postigli pobjedu socijalizma.

Bilješke

1. Ovaj novi poreski sistem uveden je u decembru 1952. godine i stupito na snagu u januaru 1953. godine. Iako nominalno podrazumijeva “jednakost između javnih i privatnih preduzeća”, u realnosti on je olakšavao poreske namete nad privatnim industrijskim i trgovačkim preduzećima, i povećavao one na državnim i kooperativnim preduzećima, i time služio interesu kapitalista na račun potonjih. Ubrzo nakon što je drug Mao Cedung iznio svoju kritiku, greška je ispravljena.

2. Džang Cušan je jednokratno bio sekretar Prefekturalnog komiteta Kineske komunističke partije u Tiensinu. Razoren od strane buržoazije, degenerisao je i postaje je veliki pronevjerilac i osuđen je na smrt tokom pokreta protiv “tri zla.”

3. Pokret protiv stara “tri zla” je bio borba pokrenuta 1951. protiv korupcije, rasipništva i birokratije. Pokret protiv nova “tri zla” je bio borba pokenuta 1953. protiv birokratije, komandizma i kršenja zakona i discipline.

4.  Ovi komesari su bili administrativne glavešine komesarskih kancelarija koji su bili agencije narodnih savjeta provincijalnih i autonomnih regija, i imali su ovlasti nad više okruga.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s