“Za vijek narodnih ratova!” Revolucionarni internacionalistički pokret

“Za vijek narodnih ratova!” Revolucionarni internacionalistički pokret

Naprijed ka pobjedi socijalizma i komunizma!

Za vijek narodnih ratova!

Sljedeću izjavu su formalno prihvatile partije i organizacije koje učestvuju u Revolucionarnom internacionalističkom pokretu (eng. Revolutionary Internationalist Movement – RIM).

Dakle, imperijalisti i njihovi lakeji žele da slavimo dolazak novog milenijuma. Vrlo dobro, ali čijeg? Milenijuma ovih parazita ili naroda koji je stvorio sve? A kako da slavimo? Tako što ih čekamo u njihovim slavljeničkim dvoranama, dok gutaju plodove našeg rada i plešu na podovima po kojima su razbacane lobanje njihovih žrtava uz prateće zvuke ratnih mašina, čak i sad dok šire smrt i uništenje? I treba li da zaboravimo njihove vijekove neljudske eksploatacije, ratova osvajanja, pljačke i bacanja milijardi u nezamislivu bijedu, genocid, Aušvice i Hirošime? Treba li da stojimo u strahopoštovanju, kako oni to žele, dok bleje u svoje spravice, otupljeni od kreštave propagande i obećanja za one koji su pokorni?

Za sve ugnjetavače, istorija počinje sa njihovom vladavinom ugnjetavanja, stoga oni uzaludno pokušavaju da učine besmrtnim svoje nestalno postojanje time što zaustavljaju vrijeme i žigošu ga svojom proizvoljnom voljom. No marš čovječanstva je nemilosrdan. Istorija nam pokazuje kako i krune i kalendari neslavno padaju zbog potrebnog plana klasne borbe, neizbježno se namećući kroz vijuganje. Tako je bilo, i tako će biti, dok se jednom za svagda ne ukine eksploatacija i ugnjetavanje.
Šta nam onda ovaj kalendar pokazuje? Herojske sage, ne careva ili svetaca, već onih bijednih na zemlji. Ustanci i pobune, čas tamo, čas ovamo, smrvljene i razapete, ali i dalje bukte nemilosrdno. Kidajući laži vjerskih mirotvoraca. Lomeći mir vladara.  Vijekovima, ugnjetavani su sanjali i nadali se da će doći kraj njihovoj bijedi i patnji. U samom središtu bijednog postojanja i napora, oni su njegovali uspomene davno nestalih društava bez eksploatacije. Živi izrazi umjetnosti i muzike pulsirali su kroz njihove snove o novoj zori. Ustali su protiv ugnjetavanja, borili su se protiv gospodara, i tražili su novi život. Nemojmo zaboraviti da je upravo ova borba, ova neprestana težnja za okončanjem brutalne eksploatacije i neljudskog postojanja, ta koja je pokrenula napredak čovječanstva. No plodovi njihove borbe nikad nisu bili njihovi. Prisvojili su ih novi eksploatatori, sami vjetrovi slobode postali su novi lanci ropstva.

Bilo je potrebno mnogo milenijuma borbe i nasilnih ponovnih izgradnji društava prije nego što se rodio konačni odgovor – proletarijat. Rođen od strane kapitalizma, i osuđen da mu bude grobar. Posljednja klasa, internacionalistička klasa. Klasa koja se može osloboditi samo tako što će emancipovati čitavo čovječanstvo. Pojava proletarijata i njegovih borbi je takođe izrodila i njegovu ideologiju – Marksizam. Majstorska sinteza borbi, ideja i iskustava, sve da služi ovoj klasi i njegovoj istorijskoj misiji. Vijugavi tok ljudske istorije se sada otkrio u svojoj logičnoj veličini, kao istoriji klasne borbe. Tvrdnje eksploatatora o stalnosti su izložene kao prevara, kao bijedni izgovor umirućeg reda. Marš čovječanstva sada može postati svjestan, odvažan napad na njihove bastione reakcije. Podsjetimo se nekih od crvenih dana u ovom kalendaru do kraja devetnaestog vijeka: Komunistički manifest, osnivanje Prve internacionale, izdavanje Kapitala koje je razgolilo procese kapitalističkog sistema i njegovog neizbježnog pada, herojski dani Pariske komune, osnivanje Druge internacionale koja je proglasila Prvi maj kao Međunarodni dan radnika i Osmi mart kao Međunarodni dan žena, borbu za osmočasovno radno vrijeme. Sve to u rasponu od 50 godina! Koja klasa u istoriji je postigla toliko puno u tako malom vremenskom rasponu? A to je bio samo uvod.

Šta je sa imperijalistima i njihovim lakejima koji su, kao i danas, arogantno slavili rođenje njihovog dvadesetog vijeka?  Imperijalisti su gledali oko sebe i vidjeli svijet koji se nalazi pod njihovom vojnom čizmom. Njihovi bajoneti, za pohlepnim pritiscima finansijskog kapitala, cijepali su Afriku, Aziju i Latinsku Ameriku. Rat je nestao sa lica Evrope. Revizionisti Druge internacionale su bili zauzeti pravljenjem dogovora sa gospodarima i obuzdavanjem bijesa radničke klase. Nenadmašan period super-profita i rasta je bio najavljivan. Dakle, ovako je imperijalistima izgledao svijet 1900. godine.

Manje od dvije decenije kasnije to im je eksplodiralo u lice. Rat je razarao Evropu. Krune su se kotrljale ulicama. Oktobarska revolucija je izrodila socijalistički Sovjetski Savez i njihovi plotuni su donijeli Marksizam-Lenjinizam, drugi stadijum Marksizma, ugnjetavanim narodima svijeta. Treća internacionala se uzdigla, rušeći zbrku klasne kolaboracije koju su izgradili revizionisti. S političkom moći u svojim rukama, radnici i seljaci Sovjetskog Saveza su počeli graditi čitav novi socio-ekonomski sistem, koji je oslobodio eksploziju rasta i proizvodnih snaga. Fabrike i polja nisu više bili lanci na radničkoj klasi, već oruđa u njihovim rukama da transformišu društvo. Socijalistička izgradnja Sovjetskog Saveza je počela da otkriva put društva slobodnog od eksploatacije.

Imperijalisti su uspjeli zapečatiti plamenove revolucije i nacionalnog oslobođenja u većini zemalja. Hvalili su se obuzdavanjem revolucije. Ali za njih nije bilo trajnog mira. Umjesto toga, oni su dobili depresiju, fašizam, Drugi svjetski rat i još više revolucija. Pobjeda kineske revolucije je oslobodila jednu četvrtinu čovječanstva, iscrtala put ka ostvarivanju nove demokratske revolucije u ugnjetavanim nacijama i dala proletarijatu svijeta svoju razvijenu vojnu nauku – narodni rat. Socijalistički kamp se pojavio unutar jedne trećine svjetske populacije. Uprkos svim pokušajima imperijalista i njihovih lakeja da slome oslobodilačke borbe ugnjetavanih naroda i da ih prevare sa dramom davanja “nezavisnosti”, ugnjetavane nacije su nastavile biti žarišta svjetske proleterske revolucije. Pod vođstvom Mao Cedunga, neviđen revolucionarni preokret se desio, Velika proleterska kulturna revolucija, u kojoj su desetine miliona radnika, seljaka i revolucionarne omladine porazile kapitalističke putaše i napravile velike korake u transformisanju društva u smijeru komunističke budućnosti, gdje će sve klasne razlike i ostaci klasne eksploatacije biti potpuno eliminisane.

“Ali to su sve stare priče”, viču zajedno imperijalizam, reakcija i revizionizam. Prvo smo zgrabili vaš Sovjetski Savez a onda smo opet zarobili Crvenu Kinu, kažu. Pogledajte, kažu nam imperijalisti, sad je svijet sigurno njihov i dolazeći vijekovi pripadaju njima. Pa, takvo arogantno šepurenje smo čuli i prije. Nisu li rekli istu stvar nakon kasapljenja pariskih komunara, samo da bi par decenija kasnije sjurili sa vojnih polja Crvenog oktobra u Rusiji? Nisu li rekli istu stvar kad su revizionistički psi prisvojili moć u socijalističkom Sovjetskom Savezu? I nisu li bježali, krvavi od glave do pete, kad su moćne oluje Velike proleterske kulturne revolucije u Kini širile Marksizam-Lenjinizam-Maoizam, novi, treći i viši stadijum proleterske ideologije širom svijeta i zapalile visoku plimu revolucionarnog rasta i pobuna?

Čak i sada dok se imperijalisti i reakcionari razmeću svojom pobjedom, maoistički narodni ratovi zadaju jake udarce, napredujući kroz vijuganje. Više narodnih ratova je u nastanku. Marksisti-Lenjinisti-Maoisti, ujedinjeni u Revolucionarnom internacionalističkom pokretu, marširaju naprijed da nametnu Maoizam kao zapovjednika i vodiča novog vala svjetske proleterske revolucije u nastajanju. Maoizam je otjelovljen u komunističkim partijama da bi upravljao i vodio taj novi val. Revolucionarni internacionalistički pokret je prisutan kroz partije i organizacije učesnike, kandidatske organizacije i pristalice na četiri strane svijeta – od Irana do Kolumbije, od Bangladeša i Šri lanke do Sjedinjenih Država i Italije, od Turske i Afganistana do Indije, kao i u dijelovima Afrike, Karibima, Centrale Amerike i Evrope. U Peruu i Nepalu je proletarijat, koji vode maoističke avangardne partije ujedinjene pod RIM-om, opet uspostavio crvenu političku moć masa u širokim ruralnim područjima.

Udaljeno? Neznatno? Sigurno ne za klasno svjesni proletarijat i ugnjetavane i eksploatisane širom svijeta. Ove inspirišuće pobjede u Peruu i Nepalu su udaljene koliko je bio i Jenan. Dobijene su kroz žestoku borbu da podrže, brane i primijene Marksizam-Lenjinizam-Maoizam, lijući krv za narodni cilj i poražavajući brutalne kampanje okruživanja i potiskivanja od strane neprijatelja. Bitka za “restauraciju/kontra-restauraciju” se pridružila u Peruu i Nepalu dok reakcionari pokušavaju da izbace političku crvenu moć, i dok se narodni ratovi odvijaju da odbrane i prošire bazna područja gdje preovlađuje vladavina naroda.

Oružja su urlala u rukama maoistički usmjerenih seljačkih gerila partije TKP(ML) koje su težile da osnuju crvene baze u Turskoj. Formiranje i jačanje maoističkih partija ujedinjenih u Revolucionarnom internacionalističkom pokretu u ugnjetavanim nacijama. Revolucionarne oružane borbe vođene maoističkim i revolucionarnim snagama, kako van, tako unutar RIM-a, u Filipinima, Indiji, Bangladešu i drugim zemljama. “Revolucionarna krtica” koja kopa u trbusima imperijalističkih čudovišta kroz izgradnju i jačanje maoističkih partija u tim državama. Znakovi su jasni za sve one koji žele da vide.

Budućnost je svijetla, ali put je, naravno, krivudav.  Mi maoisti se ne plašimo ovoga. Mi smo učenici Mao Cedunga koji nas je učio, “Ništa na ovom svijetu nije teško ako se usuđujete popeti do visina.” Slavna ostvarenja našeg naprednog odreda u Peruu su treperući dokaz tome. Komunistička partija Perua (šp. Partido Comunista del Perú – PCP) se suočila sa teškom situacijom nakon hapšenja njihovog Predsjednika 1992. Ali radost neprijatelja je srušena od strane samog Predsjednika Gonzaloa kroz njegov moćni i inspirativni govor od 24. septembra 1992. koji je napravio u zatvoru. Pokazujući materijalističku snagu revolucionarnog optimizma i komunistički moral, on je istakao da je taj udarac bio ništa više od “krivine na putu” i izjavio “Put je dug, a mi ćemo stići. Mi ćemo trijumfovati!”PCP je istrajao na putu narodnog rata, uprkos neprijateljskom potiskivanju; slomio je podle napade desne oportunističke linije koja je sarađivala sa neprijateljem i pozvala na završetak rata kroz “mirovne dogovore” kao i kroz neprijateljsku propagandu da je sam predsjednik Gonzalo pozvao na “mirovne razgovore”, tvrdnja za koju ne postoji dokaz i koju je PCP negirala kao prevaru.

U trajnoj situaciji teške i apsolutne izolacije predsjednika Gonzaloa, Revolucionarni internacionalistički pokret i njegov Poziv na marš 1995, “Okupimo se u odbranu naše crvene zastave nadvijene nad Peruom”, odbijajući desnu oportunističku liniju, naglasio je: “… Ne može se prihvatiti indirektna i nepotvrđena komunikacija pripisana predsjedniku Gonzalou kao predstavniku njegovog mišljenja… borba mora da se nastavi da bi se okončala njegova izolacija.” Revolucionarne mase širom svijeta dobro znaju da je Fuđimorijev režim, prokazan kao fašistički od strane PCP-a, genocidan i sluganski, poznat po svom genocidu, isfabrikovanim lažima, itd.

Prateći crvenu liniju predsjednika Gonzaloa, PCP je odbranio, razvio i istrajao u narodnom ratu, i danas, uprkos hapšenju druga Feliciana, drug Hulio vodi centralni komitet PCP-a.  On je najavio da narodni rat sada izlazi iz “krivine na putu” unutar stadijuma strateške ravnoteže i nastavlja svoj nemilosrdni marš prema osvajanju moći u čitavoj zemlji. Revolucionarni internacionalistički pokret je mobilizovao kampanje širom svijeta u podršku narodnom ratu u Peruu, da odbrane život predsjednika Gonzaloa i da odbace desnu oportunističku liniju. U svjetlu izvještaja o povećanoj opasnosti na njegov život, Revolucionarni internacionalistički pokret se pridružuje PCP-u i narodu Perua u zahtjevima da Fuđimorijev režim predstavi predsjednika Gonzaloa pred međunarodne i narodne televizijske medije, da bi mogao da iznese svoju izjavu, uživo. RIM potvrđuje svoju odlučnost da iznese borbu da podrži narodni rat u Peruu, i da odbrani život predsjednika Gonzaloa – i povezano sa tim, sad, i život druga Feliciana.

Ako imperijalisti i njihovi lakeju sanjaju da će narodni rat u Peruu biti suzbijen, sada imaju drugi bauk: Himalaji gore. Narodni rat pokrenut od strane Komunističke partije Nepala (maoističke) pod vođstvom druga Pračande čisti ispred sebe direktno se sukobljavajući sa neprijateljem u žestokim bitkama. Sva čudovišta i njihovi lakeju se očajno hvataju batine da bi odbili propast reakcionarnog režima u Nepalu. Američki imperijalizam i indijski ekspanzionizam igraju posebno zlokobnu ulogu u pomaganju nepalskom režimu u njegovoj genocidnoj kampanji potiskivanja. Reakcionarne države Izrael, Šri Lanka i Peru su takođe uključene. Ipak, narodni rat napreduje. Već dva miliona ljudi počinju da grade novu budućnost u širokim područjima u kojima nema više neprijateljskog hvata. Predvođeni partijom, oni grade nove organe moći, braneći i šireći ih sa oružjem zgrabljenim od neprijatelja. Bez sumnje, nadolazeći put nije gladak. Nijedan značajan istorijski napredak nije išao glatko. Naoružan oružjem Marksizma-Lenjinizma-Maoizma, narodni rat će nastaviti i pobijediti, i usput inspirisaće ljude drugih zemalja, posebno u južnoj Aziji, da pokrenu rat protiv imperijalizma i reakcije.

Dakle, gdje smo ostavili imperijaliste i njihove lakeje? Da, njihovu budućnost, njihova obećanja. Njihova hvalisanja da su Marksizam, diktatura proletarijata, socijalizam i komunistička partija poraženi sa padom socijal-imperijalističkog Sovjetskog Saveza. Njihova tvrdnja da Zapadna demokratija i kapitalizam vode novoj eri prosperiteta. Ali mogu li oni izbjeći činjenicu da ono što se raspalo u Sovjetskom Savezu nije bilo ništa više nego bankrotirani revizionizam, da obećanja kapitalizma nisu dovela do ničega osim bijede milionima koji su već bili na dnu zbog socijal-imperijalizma? Ono što je nastupilo nije bio mir već ratovi pokrenuti od strane reakcionara i pojačani imperijalističkim rivalstvom. Ono što je u nastajanju nije mir u svijetu, već novi imperijalistički centri rivalstava.

Između dva trenda revolucije i svjetskog rata, revolucija je glavni trend danas u svijetu. Glavna protivrječnost je između imperijalizma i ugnjetavanih naroda i nacija. U tim nestabilnostima, ratovima i pobunama, imperijalisti su zauzeti računanjem plijena i brojanjem profita. Ali mi komunisti vidimo nove prilike za proletarijat i mase da povrate svoje socijalističko nasljeđe pravljenjem novih maoističkih partija koje će pokrenuti, razviti i voditi narodne ratove do pobjede. Ovo ćemo učiniti u obje vrste zemalja, u zemljama dominiranim od strane imperijalizma, i u imperijalističkim tvrđavama, u skladu sa specifičnim uslovima svake zemlje. To će se dogoditi.

Šta je sa njihovim pobožnim tvrdnjama da slobodno tržište vodi novoj eri mira i prosperiteta? Pogledajmo činjenice. na početku devetnaestog vijeka, prosječan standard života u najbogatijim državama je bio samo tri puta veći nego u najsiromašnijima. Godine 1900. bilo je oko šest puta veći. Sada je oko 20 puta veći. Imperijalistički glasnogovornici naglašavaju poboljšanja u zdravstvu i životnom vijeku. Dok su najnapredniji i najskuplji tretmani dostupni bogatima na Zapadu, 40 hiljada djece umru svake godine u zemljama trećeg svijeta usljed izlječivih bolesti. U samim Sjedinjenim Državama više nego jedno od deset djece živi u krajnjem siromaštvu, i više od 35 miliona ljudi pati od različitih nivoa gladi.

A šta je sa njihovom visokotehnološkom revolucijom? Da li je dala rezultate? Pa da, jedna osoba, Bil Gejts, je skupio bogatstva jednako koliko i desetine najsiromašnijih zemalja na svijetu. Razmislite o internetu. Mnogi su imali iluzije da će dovesti do nove ere demokratije čovjeka-do-čovjeka, ali danas je veoma jasno da uglavnom to znači povezivanje sa širokim kapitalističkim tržištem velike brzine.  Pod ovim sistemom, tehnologija i znanje koje je čovječanstvo izgradilo tokom bezbroj generacija ne koristi se da oslobodi to čovječanstvo, već da obogati one koji prisvajaju takvu tehnologiju. Bogatstvo i znanje koje proizvedu narodi svijeta nikad ne može biti iskorišteno da služi njima samima dok god manjina posjeduje i kontroliše svjetske resurse, dok god ova manjina eksploatatora drži političku moć.

Postoji stara pjesma od strane irskog revolucionara – “Mi samo želimo Zemlju.” To je to. To je sva potražnja proleterskih i radnih masa. Je li to nepravedno? Pogledajte slijepe sile imperijalizma – sjeckaju humanost, uništavaju čitavu planetu u pohlepnoj potrazi za profitom. Pogledajte reakcionarne vladare ugnjetavanih nacija – prodaju svoj narod i zemlju imperijalističkim vladarima tako da mogu popuniti svoje bankovne račune da bi se valjali u poganom luksuzu. Pogledajte stanje čovječanstva – klasno, nacionalno, rodno, rasno, etničko i kastinsko ugnjetavanje, šovinizam, vjerska netrpeljivost, dječji rad, trgovina ljudima, brutalni oblici feudalnog sluganstva, životi zasnovani na nevjerovatnoj bijedi. Pogledajte kreativnu snagu naroda, i ogromni kapacitet proizvodnih snaga koje su zategnute na uzicama iracionalnog, nehumanog sistema. Dosta. Želimo svijet, čitav, i to je pravedno. Mi, maoisti, ujedinjeni u Revolucionarnom internacionalističkom pokretu, jasno izjavljujemo našu odlučnost da prihvatimo obaveze koje su postavljene ovim pravednim zahtjevom eksploatisanih i ugnjetavanih masa širom svijeta. Da, zajedno sa ljudima, oslanjajući se na njih i služeći im, mi ćemo voditi u stvaranju dvadeset prvog vijeka vijeka narodnih ratova, marširajući naprijed za svijetlu budućnost komunizma.

Nek živi proleterska svjetska revolucija!
Nek živi Marksizam-Lenjinizam-Maoizam!
Nek žive narodni ratovi!
Pomjerimo nebo i zemlju da odbranimo život predsjednika Gonzaloa!
Uspostavimo Revolucionarni internacionalistički pokret u srcima ugnjetavanih!

Komunistička partija Cejlona (maoistička) • Komunistička partija Afganistana • Komunistička partija Bangladeša (marksističko-lenjinistička) [BSD (ML)] • Komunistička partija Nepala (maoistička) • Komunistička partija Perua • Komunistička partija Turske marksističko-lenjinistička [TKP ML] • Maoistička komunistička partija [Italija] • Marksističko-Lenjinistička komunistička organizacija Tunisa • Proleterska partija Purba Bangla [PBSP] [Bangladeš] • Revolucionarna komunistička grupa Kolumbije • Revolucionarna komunističke partija, SAD • Savez komunista Irana (Sarbedaran)

(Osim gore navedenih partija i organizacija koje učestvuju u RIM-u, postoje i kandidati učesnici za RIM u većem broju zemalja koje se bore da uspostave avangardu Marksističko-Lenjinističko-Maoističkih partija.)

 

  1. godina.

A World to Win

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s