“Citati predsjednika Mao Cedunga” 3. Socijalizam i komunizam

“Citati predsjednika Mao Cedunga” 3. Socijalizam i komunizam

Komunizam je cjelovita ideologija proletarijata i, istovremeno, nov društveni poredak. Ova ideologija i ovaj društveni poredak razlikuju se od svake druge ideologije i svakog drugog društvenog poretka. Oni su najsavršeniji, najprogresivniji, najrevolucionarniji i najracionalniji u čitavoj istoriji čovječanstva. Ideologija i društveni poredak feudalizma već su pošli u istorijski muzej. Ideologija i društveni poredak kapitalizma u jednom delu svijeta (u SSSR-u) već su u muzeju, a u ostalom delu svijeta slični su “suncu na zalasku i bolesniku na umoru”, i uskoro će se naći u muzeju. Jedino ideologija i društveni poredak komunizma, ne znajući za prepreke, sa neodoljivom snagom zahvataju čitav svijet i nalaze se u cvijetu mladosti.

„O novoj demokratiji“ (Januar 1940.), Izabrana djela II

 

Socijalistički poredak će najzad doći na smjenu kapitalističkom. To je objektivni zakon koji ne zavisi od volje ljudi. Ma koliko reakcionari pokušavali da zaustave kretanje naprijed točka istorije, revolucija će ranije ili kasnije buknuti i neizbježno održati pobjedu.

„Govor na jubilarnom zasijedanju Vrhovnog sovjeta SSSR-a povodom 40-godišnjice Velike oktobarske socijalističke revolucije” (6. novembar 1957.)

 

Mi, komunisti, nikada ne krijemo svoje političke poglede. Naš budući program, odnosno maksimalni program, ima za cilj da se Kina dovede u socijalizam i komunizam. To je određeno i ne podliježe nikakvoj sumnji. Ime naše Partije i naš marksistički pogled na svet jasno ukazuju na taj bezgranično svijetao, bezgranično divan i najuzvišeniji ideal koji ćemo ostvariti ubuduće.

„O koalicionoj vladi” (24. april 1945.), Izabrana djela III

 

Revolucionarni pokret u Kini, kojim rukovodi Komunistička partija Kine, u cjelini obuhvata dijve etape: etapu demokratske revolucije i etapu socijalističke revolucije. To su dva različita po svom karakteru revolucionarna procesa, i tek pošto se završi prvi, može se pristupiti drugom. Demokratska revolucija je neophodna priprema za socijalističku revoluciju, a socijalistička revolucija je neizbježan pravac razvitka demokratske revolucije. Krajnji cilj za koji se uporno bore svi komunisti jeste konačna izgradnja socijalističkog i komunističkog društva.

„Kineska revolucija i KP Kine“ (Decembar 1939.), Izabrana djela II

 

Cilj socijalističke revolucije je oslobađanje proizvodnih snaga. Pretvaranje individualne svojine u poljoprivredi i zanatstvu u socijalističku kolektivnu svojinu i pretvaranje kapitalističke svojine u privatnoj industriji i trgovini u socijalističku svojinu neizbježno će dovesti do kolosalnog oslobađanja proizvodnih snaga. Time će se stvoriti društveni uslovi za burni razvitak industrijske i poljoprivredne proizvodnje.

Govor na Vrhovnoj državnoj konferenciji (25. januar 1956.)

 

Mi sada izvodimo ne samo revoluciju u društvenom poretku za preobražaj privatne svojine u društvenu nego i tehničku revoluciju za preobražaj zanatske proizvodnje u modernu krupnu mašinsku proizvodnju. A te dve revolucije su međusobno povezane. U oblasti poljoprivrede, u uslovima naše zemlje, neophodno je najprije ostvariti kooperaciju i tek onda će biti moguća upotreba krupnih mašina (u kapitalističkim zemljama poljoprivreda slijedi kapitalistički put). Otuda proističe da mi nikako ne smijemo da gledamo na industriju i poljoprivredu, na socijalističku industrijalizaciju i socijalistički preobražaj poljoprivrede, kao na dve zasebne i međusobno nepovezane stvari, nikako ne smijemo da ističemo samo jednu, a da zanemarujemo drugu.

„O kooperaciji poljoprivrede“ (31. jul 1955.)

 

Novi društveni poredak tek što je uspostavljen i potrebno je vrijeme za njegovo učvršćenje. Ne treba smatrati da je novi poredak potpuno čvrst još od prvog dana uspostavljanja. To je nemoguće. Potrebno je da se on postepeno učvršćuje. Da bi se konačno učvrstio novi poredak, neophodno je ostvarivati socijalističku industrijalizaciju zemlje i dosljedno izvoditi socijalističku revoluciju na ekonomskom frontu; a na političkom i ideološkom frontu takođe je neophodno stalno i uporno izvoditi socijalističku revoluciju i obavljati socijalističko vaspitanje. Pored toga, potrebno je i sadejstvo raznih međunarodnih uslova.

“Govor na Svekineskoj konferenciji KP Kine o propagandnom radu” (12. mart 1957.)

 

U našoj zemlji borba za učvršćenje socijalističkog poretka, borba “ko će koga” između socijalizma i kapitalizma, obuhvatiće veoma dugi istorijski period. Ali, svi mi treba da shvatimo da će se novi socijalistički poredak sigurno učvrstiti. Mi ćemo sigurno izgraditi socijalističku zemlju sa savremenom industrijom, savremenom poljoprivredom i savremenom naukom i kulturom.

Na istom mjestu

Veoma je mali broj intelektualaca koji su neprijateljski raspoloženi prema našoj državi. Njima se ne sviđa naša država, država diktature proletarijata; oni čeznu za starim društvom. Čim im se pruži pogodna prilika, oni podstrekavaju nemire i nerede, teže da zbace Komunističku partiju i da vaskrsnu staru Kinu. To su oni koji se između proleterskog i buržoaskog puta, između socijalističkog i kapitalističkog puta, tvrdoglavo hvataju za ovaj drugi. Pošto je ovaj drugi put praktično neostvarljiv, oni su, u stvari, ti. koji su spremni da kapituliraju pred imperijalizmom, feudalizmom i birokratskim kapitalizmom. Takvi ljudi sretaju se u političkim, industrijsko-trgovinskim, kulturno-prosvjetnim, naučno-tehničkim i vjerskim krugovima. To su ultrareakcionari.

Na istom mjestu

 

Ozbiljan je problem vaspitavanje seljaštva. Seljačko gazdinstvo je usitnjeno i, sudeći prema iskustvu Sovjetskog Saveza, za podruštvljavanje poljoprivrede biće potrebni veoma dugo vrijeme i brižljiv rad. Bez podruštvljavanja poljoprivrede, ne može biti potpunog i čvrstog socijalizma.

„O demokratskoj diktaturi naroda“ (30. jun 1949.), Izabrana djela IV

 

Mi treba da budemo ubijeđeni u sljedeće: prvo, da široke mase seljaka žele da, pod rukovodstvom Partije, postepeno stupe na socijalistički put; drugo, da je Partija sposobna da povede seljake da stupe na ovaj put. Ova dva aspekta su suština stvari i njen glavni tok.

„O kooperaciji poljoprivrede“ (3I. jul 1955.)

 

U rukovodećim organima zadruga treba obezbediti nadmoćnost sadašnjih siromašnih seljaka i nižeg sloja novih srednjaka, a niži sloj starih srednjaka i viši sloj starih i novih srednjaka treba da im budu pomoćna snaga. Samo tako se mogu, u skladu sa politikom Partije, ostvariti jedinstvo između siromašnih seljaka i srednjaka, učvrstiti zadruge, razviti proizvodnja i pravilno izvršiti socijalistički preobražaj sela u cjelini. Bez ovog uslova, nije moguće ni jedinstvo između srednjaka i siromašnih seljaka, ni učvršćenje zadruga, ni razvitak proizvodnje, ni ostvarenje socijalističkog preobražaja sela u cjelini.

Napomena uz članak „Kako je u poljoprivrednoj proizvodnoj zadruzi Vutan (opština Gaošan, srez Čanša) nadmoćnost prešla iz ruku srednjaka u ruke siromašnih seljaka“ (1955.), Socijalistički uspon na kineskom selu

 

Treba se ujedinjavati sa srednjacima, bilo bi pogrešno da se to ne čini. Ali, na koga treba da se oslanjaju na selu radnička klasa i Komunistička partija za ujedinjenje sa srednjacima i za ostvarenje socijalističkog preobražaja sela u cjelini? Razumije se, samo na siromašne seljake. Tako je bilo u prošlosti, kada je vođena borba protiv veleposjednika i sprovođena agrama reforma, tako je i sada, kada se vodi borba protiv kulaka i drugih kapitalističkih elemenata, za ostvarenje socijalističkog preobražaja poljoprivrede. Na početnoj etapi ova dva revolucionarna perioda srednjaci su se kolebali. Oni staju na stranu revolucije tek kada im opšta situacija postane jasna i kada je pobjeda revolucije već na pomolu. Siromašni seljaci moraju da rade među srednjacima, da ih pridobiju na svoju stranu, kako bi se revolucija širila iz dana u dan, sve do konačne pobjede.

Napomena uz članak „Pouke iz pojave ,zadruga srednjaka’ i ,zadruga siromašnih seljaka’ u srezu Fuan“ (1955.), Socijalistički uspon na kineskom selu

 

Kod imućnih seljaka ozbiljne su kapitalističke tendencije. Ako u toku pokreta za kooperaciju, pa i u toku vrlo dugog perioda poslije ovog pokreta, makar i najmanje oslabimo politički rad među seljacima, one će se širiti kao poplava.

Napomena uz članak „Neophodno je voditi odlučnu borbu protiv kapitalističkih tendencija“ (1955.), Socijalistički uspon na kineskom selu

 

Pokret za kooperaciju poljoprivrede je od samog svog početka ozbiljna ideološka i politička borba. Bez te borbe se ne bi mogla stvoriti nijedna zadruga. Da bi se na mjestu starog poretka izgradio potpuno nov društveni poredak, on treba da raščisti to mjesto, Ostaci stare ideologije, kao odraz starog poretka, ostaju u svijesti ljudi dugo vremena i ne iščezavaju tako lako. Da bi se učvrstila, zadruga posle osnivanja još mora da prođe kroz mnoge borbe. Čak i poslije učvršćenja, ako se i najmanje oslabe napori, ona opet može propasti.

Napomena uz članak „Ozbiljna pouka“ (1955.), Socijalistički uspon na kineskom selu

 

U toku posljednjih nekoliko godina iz dana u dan rastu stihijske snage kapitalizma na selu, svuda su se već pojavili novi kulaci, mnogi imućni srednjaci teže da postanu kulaci. Mnogi siromašni seljaci, nemajući dovoljno sredstava za proizvodnju, još uvijek žive u bijedi: jedni su zapali u dugove, drugi prodaju zemlju, ili je daju pod zakup. Ako dopustimo da se to i dalje razvija, onda će polarizacija na selu neizbježno biti sve ozbiljnija. Seljaci koji su izgubili zemlju i koji još žive u bijedi žaliće se na nas kako ništa ne preduzimamo da ih spasimo od propasti, niti im pomažemo da se izvuku iz teškoća. I imućni srednjaci koji idu u pravcu kapitalizma biće nezadovoljni nama, jer, ako ne želimo da idemo kapitalističkim putem, mi nikada ne možemo da zadovoljimo njihove zahtjeve. Da li je onda u takvim okolnostima moguće i dalje učvršćivati savez radnika i seljaka? Jasno je da nije. To pitanje može da se riješi jedino na novoj osnovi. To znači: uporedo sa postepenim ostvarivanjem socijalističke industrijalizacije i socijalističkog preobražaja zanatstva i kapitalističke industrije i trgovine, mi treba da postepeno ostvarujemo i socijalistički preobražaj poljoprivrede u celini, odnosno da ostvarujemo kooperaciju, da likvidiramo kulačko i individualno gazdinstvo na selu, kako bi čitav narod na selu živio u zajedničkom obilju. Mi smatramo da se samo tako može učvrstiti savez radnika i seljaka.

„O kooperaciji poljoprivrede“ (31. jul 1955.)

 

Pod jedinstvenim i svestranim planiranjem… podrazumijeva se jedinstveno i svestrano planiranje u interesu 600 miliona stanovnika. Kada sastavljamo planove, obavljamo poslove i razmišljamo o pitanjima, mi treba da polazimo od toga što naša zemlja ima 600 miliona stanovnika, i nikako ne treba da to zaboravljamo.

„O pravilnom rješavanju protivrječnosti unutar naroda” (27. februar 1957.)

 

Pored rukovodstva Partije, odlučujući faktor je 600-milionsko stanovništvo. Kada ima više ljudi, ima i više mišljenja i predloga, više oduševljenja i energije. Kod narodnih masa nikada ranije nije bilo takvog duhovnog poleta, takve snažne borbene volje i takve velike smjelosti kao sada.

„Upoznajte se sa jednom zadrugom“ (15. april 1958.)

 

Pored drugih osobenosti, siromaštvo i „bjelina“ su vidna osobenost 600-milionskog stanovništva Kine. To je na izgled rđavo, ali je faktički dobro. Siromaštvo podstiče na promene, na borbu, na revoluciju. Na bijelom, čistom listu hartije mogu se napisati najnovije i najljepše riječi, mogu se naslikati najnovije i najljepše slike.

Na istom mjestu

 

Poslije pobjede kineske revolucije u čitavoj zemlji i poslije rješenja agrarnog pitanja, u Kini će još postojati dvije osnovne protivrječnosti. Prva je unutrašnja protivrječnost, tj. protivrječnost između radničke klase i buržoazije. Druga je spoljna protivrječnost, tj. protivrječnost između Kine i imperijalističkih zemalja. Zbog toga, poslije pobede narodnodemokratske revolucije, državna vlast narodne republike, kojom rukovodi radnička klasa, ne smije se slabiti, nego se mora jačati.

„Referat na Drugom plenumu CK KP Kine sedmog saziva” (5. mart 1949.), Izabrana djela IV

 

„Vi hoćete da uništite državnu vlast, zar ne?“ Da, hoćemo, ali sada još ne, to sada još ne možemo da uradimo. A zašto? Zato što još postoji imperijalizam, u zemlji još postoje reakcionari, u zemlji još postoje klase. Sada je naš zadatak da pojačavamo državni aparat naroda – ovdje se uglavnom misli na narodnu armiju, narodnu miliciju i narodni sud – kako bismo time učvrstili nacionalnu odbranu i zaštitili interese naroda.

„O demokratskoj diktaturi naroda” (30. jun 1949.), Izabrana djela IV

 

Naša država je država demokratske diktature naroda kojom rukovodi radnička klasa i koja se zasniva na savezu radnika i seljaka. Koje su funkcije ove diktature? Njena prva funkcija je da u zemlji ugnjetava reakcionarne klase, reakcionare i one eksploatatore koji pružaju otpor socijalističkoj revoluciji, da ugnjetava one koji podrivaju socijalističku izgradnju, tj. da riješi protivrječnosti između neprijatelja i nas u zemlji. Na primer, u okvire diktature ulaze hapšenje i sudsko kažnjavanje nekih kontrarevolucionara i lišavanje za određeni rok veleposednika i birokrata-kapitalista prava glasa i slobode govora. U cilju čuvanja javnog reda i zaštite interesa širokih narodnih masa, neophodno je ostvarivati diktaturu i nad lopovima, varalicama, ubicama, palikućama, siledžijskim bandama i raznim štetočinskim elementima koji ozbiljno narušavaju javni red. Diktatura ima i drugu funkciju, naime: da štiti državu od podrivačke djelatnosti i eventualne agresije spoljnih neprijatelja. U takvim slučajevima, zadatak diktature jeste da riješi protivrječnosti između neprijatelja i nas na spoljnom planu. Cilj diktature jeste da štiti mirni rad čitavog naroda, da pretvori našu Domovinu u socijalističku zemlju sa savremenom industrijom, savremenom poljoprivredom i savremenom naukom i kulturom.

„O pravilnom rješavanju protivrječnosti unutar naroda” (27. februar 1957.)

 

Demokratskoj diktaturi naroda neophodno je rukovodstvo radničke klase, jer je radnička klasa najdalekovidija, nesebična i najdosljednija revoluciji. Čitava istorija revolucije potvrđuje da bez rukovodstva radničke klase revolucija trpi poraz, a pod njenim rukovodstvom – održava pobjedu.

„O demokratskoj diktaturi naroda” (30. jun 1949.), Izabrana djela IV

 

Demokratska diktatura naroda zasniva se na savezu radničke klase, klase seljaka i gradske sitne buržoazije, a pre svega na savezu radnika i seljaka, jer te dvije klase sačinjavaju 80 – 90 odsto kineskog stanovništva. Ove dvije klase su glavna snaga koja je svrgnula imperijalizam i kuomintanšku reakciju. Prelaz od nove demokratije u socijalizam uglavnom se oslanja na savez ove dvije klase.

Na istom mjestu

 

Klasna borba, proizvodna borba i naučno eksperimentisanje su tri velika revolucionarna pokreta za izgradnju moćne socijalističke države. Oni su sigurna garancija da će se komunisti osloboditi birokratizma, da će se čuvati revizionizma i dogmatizma i da će uvijek ostati nepobjedivi; sigurna garancija da će proletarijat, ujedinivši se sa širokim masama trudbenika, moći da ostvaruje demokratsku diktaturu. Bez tih pokreta, veleposjednici, kulaci, kontrarevolucionari, štetočinski elementi i svakojaki đavoli i čudovišta ispuzali bi iz svih pukotina dok bi naši kadrovi ostali prema tome ravnodušni, mnogi od njih čak ne bi pravili razliku između neprijatelja i nas, spregli bi se sa neprijateljima, njih bi neprijatelji korumpirali, demoralisali, razjedinili i dezorganizovali, neprijatelji bi ih zavrbovali ili bi se provukli u naše redove; mnogi radnici, seljaci i intelektualci takođe bi postali žrtve čvrste i blage taktike neprijatelja. Pri takvom razvoju stvari, ne bi trebalo mnogo vremena – možda samo nekoliko godina, ili više od jedne decenije, a najviše nekoliko decenija – kada bi neizbježno došlo do kontrarevolucionarne restauracije opštenacionalnog karaktera, a marksističko-Ienjinistička partija sigurno bi se pretvorila u revizionističku partiju, u fašističku partiju, i čitava Kina bi promijenila boju.

Citira se prema članku „O hruščov!jevskom pseudokomunizmu i njegovoj svjetsko-istorijskoj pouci”, Ženmin žibao (14. juj 1964.)

 

Za ostvarenje demokratske diktature naroda postoje dva metoda. Prema neprijateljima se primjenjuje metod diktature, tj. za potreban vremenski period njima se ne dozvoljava da uzimaju učešće u političkoj delatnosti, prinuđavaju se da se potčinjavaju zakonima narodne vlasti, da fizički rade i da se u procesu toga rada prevaspitavaju u nove ljude. Nasuprot tome, prema narodu se ne primjenjuje metod prinude, nego metod demokratije, tj. obavezno mu se omogućava da učestvuje u političkoj djelatnosti, ne prinuđava se da radi ovo ili ono, već se vaspitava i ubjeđuje demokratskim metodima.

Završna riječ na drugom zasijedanju Svekineskog komiteta Narodnog političkog konsultativnog savjeta Kine prvog saziva (23. jun 1950.)

 

U cilju brzog razvitka stvari socijalizma u Kini na još čvršćoj osnovi, kineski narod, pod rukovodstvom Komunističke partije, sprovodi veoma živ pokret za sređivanje stila. To znači da se, navođenjem činjenica i razjašnjavanjem istine, pod nadležnim rukovodstvom, slobodno razvija po gradovima i selima široka svenarodna diskusija o pitanju dva puta – socijalističkog i kapitalističkog, o osnovnom poretku i važnim političkim smijernicama države, o stilu rada osoblja partijskih i državnih organa; o blagostanju naroda itd., kako bi se pravilno riješile razne protivrječnosti koje stvarno postoje unutar naroda i koje je sada neophodno riješiti, Ovo je socijalistički pokret u toku koga narod sam sebe vaspitava i prevaspitava.

„Govor na jubilarnom zasijedanju Vrhovnog sovjeta SSSR-a povodom 40-godišnjice VeIike oktobarske socijalističke revolucije” (6. novembar 1957.)

 

Pred nama su izvanredno teški i složeni zadaci za obavljanje velikog rada izgradnje. Iako imamo preko 10 miliona članova Partije, ipak je to samo veoma mali dio stanovništva  zemlje. U obavljanju mnogobrojnih poslova u državnim ustanovama i u raznovrsnim društvenim djelatnostima moramo da se oslanjamo na ljude van Partije. Ako ne bismo umjeli da se oslanjamo na narodne mase i da sarađujemo sa ljudima van Partije, mi ne bismo mogli da obavljamo poslove kako treba. Uporedo sa daljim učvršćenjem jedinstva čitave Partije, mi treba i dalje da učvršćujemo jedinstvo svih nacionalnosti, demokratskih klasa, demokratskih – partija i narodnih organizacija, da učvršćujemo i proširujemo naš narodnodemokratski jedinstveni front, treba da na svakom sektoru rada ozbiljno odstranjujemo svaku negativnu pojavu koja nanosi štetu jedinstvu Partije sa narodom.

“Uvodna riječ na VIII kongresu KP Kine” (15. septembar I956.)

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s