“Citati Mao Cedunga” 3. Socijalizam i komunizam

“Citati Mao Cedunga” 3. Socijalizam i komunizam

Komunizam je ujedno potpuni sistem proleterske ideologije i novi društveni sistem. On se razlikuje od bilo kog drugog ideološkog i društvenog sistema, i on je najpotpuniji, najprogresivniji, najrevolucionarniji i najracionalniji sistem u ljudskoj istoriji. Ideološki i društveni sistem feudalizma može svoje mjesto naći samo u muzeju istorije. Ideološki i društveni sistem kapitalizma je takođe postao muzejski eksponat u jednom dijelu svijeta (Sovjetskom Savezu), dok u drugim državama on podsjeća na „osobu koja umire koja brzo tone, kao što sunce zalazi iza zapadnih brda“, i koji će uskoro biti otpremljen u muzej. Komunistički ideološki i društveni sistem je pun mladosti života, koji zamahuje svijetom impulsom lavine silom munje.

 

Socijalistički sistem će na kraju da zamijeni kapitalistički sistem; ovo je objektivan zakon nezavisan od ljudske volje. Koliko god reakcionari pokušavali da zaustave točak istorije, revolucija će se na kraju desiti i neizbježno će pobijediti.

 

Mi komunisti nikad ne prikrivamo svoje poglede. Zasigurno i van ikakve sumnje, naš budući ili maksimalni program je da iznesemo kinu u pravcu socijalizma i komunizma. Kako ime naše partije, tako i naš marksistički svjetonazor, nedvosmisleno ciljaju ovome vrhunskom idealu budućnosti, budućnosti neuporedivog sjaja i veličanstvenosti.

 

U cjelini, kineski revolucionarni pokret koji vodi Komunistička partija podržava dva stadijuma, tj. demokratske i socijalističke revolucije, koji su u suštini dva odvojena procesa, a drugi proces može se iznijeti tek kad se završi onaj prvi. Demokratska revolucija je potrebna priprema za socijalističku revoluciju, a socijalistička revolucija je neizbježan nastavak demokratske revolucije. Konačni cilj kome svim komunisti teže je uspostaviti socijalističko i komunističko društvo.

 

Socijalistička revolucija ima za cilj oslobađanje proizvodnih snaga. Prevrat iz individualne ka socijalističkoj, kolektivnoj svojini u poljoprivredi i manufakturi, i iz kapitalističke u socijalističku svojinu u privatnoj industriji i trgovini, zasigurno će donijeti oslobođenje proizvodnih snaga. Stoga, društveni uslovi se stvaraju za ogromno proširenje industrijske i poljoprivredne proizvodnje.

 

Mi sada iznosimo revoluciju ne samo u društvenom sistemu, sistemu promjene iz privatne svojine u javnu, nego takođe i u tehnologiji, u promjeni iz manufakture u ogromnu modernu mašinsku proizvodnju, a te dvije revolucije su međusobno povezane. U poljoprivredi, gdje su uslovi u našoj zemlji kakvi jesu, ko-operacija mora da prethodi upotrebi krupne mašinerije (u kapitalističkim državama, poljoprivreda se odvija na kapitalistički način). Stoga, mi ne smijemo ni u kom pogledu posmatrati industriju i poljoprivredu, socijalističku industrijalizaciju i socijalističku transformaciju poljoprivrede kao dva odvojena i izolovana procesa, i ni na koji način ne smijemo naglašavati jedno od ta dva, a drugo zapostavljati.

 

Novi društveni sistem je tek ustanovljen i zahtijeva vrijeme za konsolidaciju. Ne smije se pretpostaviti da će taj novi sistem biti potpuno konsolidovan istog trenutka kada bude ustanovljen, jer je to nemoguće. On mora da se konsoliduje sistematski. Da bi se postigla finalna konsolidacija, potrebno je ne samo da se uspostavi socijalistička industrijalizacija zemlje i da se ustraje u socijalističkoj revoluciji na ekonomskom frontu, već takođe da se izvede stalna i naporna socijalistička revolucionarna borba i socijalističko obrazovanje na političkom i ideološkom frontu. Osim toga, razni doprinoseći međunarodni faktori su potrebni.

 

U Kini, borba da se konsoliduje socijalistički sistem, borba da se odluči da li će pobijediti socijalizam ili kapitalizam, trajaće još jedan duži istorijski period. Međutim, svi mi bi trebali shvatiti da će novi sistem socijalizma bez sumnje biti uspostavljen. Zasigurno možemo izgraditi socijalističku državu sa modernom industrijom, modernom poljoprivredom, i modernom naukom i kulturom.

 

Broj intelektualaca koji se protive našoj državi je malen. Oni ne vole našu državu, tj. diktaturu proletarijata, i žude za starim društvom. Kad god su u prilici, oni će da podstaknu nevolje i pokušaće zbaciti Komunističku partiju sa ciljem da vrate staru Kinu. Između proleterskog i buržoaskog puta, između socijalističkog i kapitalističkog puta, ovi ljudi tvrdoglavo biraju da prate ovaj drugi. Zapravo, taj put je nemoguć, i stoga, oni su spremni da kapituliraju pred imperijalizmom, feudalizmom i birokratskim kapitalizmom. Takvi ljudi se mogu nači u političkim krugovima, kao i u industrijskim i trgovinskim, kulturnim i obrazovnim, naučnim, tehnološkim i vjerskim krugovima, i oni su krajnje reakcionarni.

 

Ozbiljan problem je obrazovanje seljaštva. Seoska ekonomija je raštrkana, i socijalizacija poljoprivrede, sudeći prema sovjetskom iskustvu, će zahtijevati dugo vremena i naporan rad. Bez socijalizacije poljoprivrede, ne može biti kompletnog, konsolidovanog socijalizma.

 

Moramo prvo imati vjeru da su seljačke mase spremne da napreduju korak po korak putem socijalizma uz vođstvo partije, i drugo, da je partija sposobna da vodi seljake tim putem. Ove dvije tačke su suština stvari, trenutnog pitanja.

 

Vodeća tijela u zadrugama moraju ustanoviti dominantnu poziciju sitnog seljaštva i novih nižih srednjih seljaka u ovim tijelima, sa starim nižim srednjim seljacima i višim srednjim seljacima – bilo starim ili novim – kao pomoćnom silom. Samo tako se može postići jedinstvo između sitnih i srednjih seljaka. Osim toga, zadruge takođe mogu biti konsolidovane, proizvodnja može biti proširena i socijalistička transformacija čitavog sela se može pravilno ostvariti u skladu sa partijskom politikom. Na drugi način, jedinstvo između srednjih i siromašnih seljaka ne može biti ostvareno, zadruge ne mogu biti konsolidovane, proizvodnja ne može biti proširena, i socijalistička transformacija čitavog sela ne može se ostvariti.

 

Od suštinske je važnosti jedinstvo sa srednjim seljacima, i bilo bi pogrešno ne uraditi to. Ali na koga se radnička klasa i Komunistička partija mora osljanjati na selu da bi ujedinila srednje seljake i ostvarila socijalističku transformaciju čitavog sela? Zasigurno ni na kog drugog osim na siromašne seljake. To je bio slučaj kada se vodila borba protiv zemljoposjednika i kada se iznosila zemljišna reforma, i to je slučaj danas kada se vodi borba protiv bogatih seljaka i drugih kapitalističkih elemenata, da bi se ostvarila socijalistička transformacija poljoprivrede. U oba ova revolucionarna perioda, srednji seljaci su talasali u početnim stadijumima. Tek nakon što su jasno vidjeli opšti tok događaja i neizbježnu pobjedu revolucije, srednji seljaci će stati na stranu revolucije. Siromašni seljaci moraju raditi na srednjim seljacima da bi ih pridobili, tako da se revolucija širi iz dana u dan do konačne pobjede.

 

Postoji ozbiljna tendencija prema kapitalizmu među dobrostojećim seljacima. Ova tendencija će bujati ako i najmanje zapostavimo politički rad među seljacima u toku kooperativnog pokreta kao i dugo nakon toga.

 

Pokret poljoprivrednih zadruga je bio teška ideološka i politička borba od samog početka. Nijedna zadruga ne može da se osnuje bez prolaska kroz takvu borbu. Prije nego što sasvim novi društveni sistem može da se ustanovi umjesto starog, mjesta se moraju očistiti. Uvijek će ostaci starih ideja odražavati stari sistem koji ostaji u ljudskim umovima dugo vremena, i oni ne mogu tek tako lako da nestanu. Nakon što su zadruge ustanovljene, mora se proći kroz još borbi da bi one postale učvršćene. Čak i tada, ako popustimo u trudu, sve se može srušiti.

 

Spontane snage kapitalizma su zadnjih godina stalno rasle, sa novim bogatim seljacima koji izniču svuda i mnogim dobrostojećim srednjim seljacima koji teže da postanu bogati seljaci. Na drugu ruku, mnogi siromašni seljaci još uvijek žive u siromaštvu zbog nedostatka dovoljno sredstava za proizvodnju, od kojih su neki u dugovima a drugi prodaju ili iznajmljuju svoju zemlju. Ako ova tendencija prođe neprovjereno, polarizacija na selu će nesumnjivo biti povećana iz dana u dan. Oni seljaci koji izgube svoju zemlju i oni koji ostanu u siromaštvu će se žaliti da ništa ne radimo da ih spasemo od propasti ili da im pomognemo da prevaziđu svoje poteškoće. Niti će dobrostojeći seljaci koji vode u kapitalističkom smijeru biti zadovoljni sa nama, jer mi nikad nećemo moći da zadovoljimo njihove zahtjeve ukoliko ne planiramo da krenemo na kapitalistički put. Može li seljačko-radnički savez nastaviti da prihvata ove okolnosti? Očigledno ne! Nema rješenja za ovaj problem osim na potpuno novoj osnovi. A to znači da izvučemo, korak po korak, socijalističku transformaciju čitave poljoprivrede istovremeno sa postepenim ostvarivanjem socijalističke industrijalizacije i socijalističke transformacije manufakture i kapitalističke industrije i trgovine; drugim riječima, to znači stvoriti zadruge i eliminisati ekonomiju bogatih seljaka i individualnu ekonomiju na selu tako da svi ruralni ljudi krenu zajedno u boljitak. Smatramo da je to jedini način da se učvrsti radničko-seljački savez.

 

Pod pretjeranim planiranjem mi podrazumijevamo planiranje koje uzima u obzir interese 600 miliona ljudi u našoj zemlji. U izradi planova, rukovanjem stvari i razmišljanju o problemima, mi moramo nastaviti od činjenice da Kina ima populaciju od 600 miliona ljudi, i nikad ne smijemo zaboraviti ovu činjenicu.

 

Pored rukovodstva partije, odlučni faktor je naša populacija od 600 miliona. Više ljudi znači veće previranje ideja, više entuzijazma i više energije. Nikad prije mase ljudi nisu bile tako inspirisane, tako militantne i tako odvažne kao u sadašnjosti.

 

Osim njihovih drugih karakteristika, velika stvar o kineskih 600 miliona stanovnika je da su “siromašni i prazni.” Ovo možda izgleda kao loša stvar, ali je u stvarnosti dobra stvar. Siromaštvo daje želju za promjenama, želju za djelovanjem i želju za revolucijom. Na prazan list papira, na kojem nema nijednog znaka, najsvježija i najljepša slova mogu biti ispisana; najsvježije i najljepše slike mogu biti naslikane.

 

Nakon što je u cijeloj zemlji pobijedila kineska revolucija i rješenje zemljišnog problema, dvije osnovne protivrječnosti će ostati u Kini. Prva je unutrašnja, tj., protivrječnost između radničke klase i buržoazije. Druga je vanjska, koja je protivrječnost između Kine i imperijalističkih zemalja. Prema tome, nakon pobjede demokratske revolucije, državna moć narodne republike pod vođstvom radničke klase ne smije biti oslabljena nego osnažena.

 

“Zar ne želite da ukinete državnu vlast?”Da, želimo, ali ne sada. Mi to ne možemo još uraditi. Zašto? Jer imperijalizam i dalje postoji, jer domaća reakcija i dalje postoji, jer klase i dalje postoje u našoj zemlji. Naš trenutni zadatak je da osnažimo narodni državni aparat – uglavnom narodnu vojsku, narodnu policiju i narodne sudove – da bi učvrstili nacionalnu odbranu i zaštitili interese naroda.

 

Naša država je demokratska narodna diktatura vođena od strane radničke klase i zasnovana na radničko-seljačkom savezu. Čemu služi ova diktatura? Njena prva uloga je da potiskuje reakcionarne klase i elemente i one koji eksploatišu u našoj zemlji i koji se odupiru socijalističkoj revoluciji, da potisne one koji pokušavaju da sruše socijalističku transformaciju, ili u drugim riječima, da razriješe unutrašnje protivrječnosti između nas i neprijatelja. Na primjer, da uhapse, procesuišu i osude određene kontrarevolucionare, i da onemoguće velikim zemljovlasnicima i birokratskim kapitalistima da glasaju i da im onemoguće slobodu govora za određeni vremenski period – ovo sve se nalazi unutar obima naše diktature. Da bi održali javni red i odbranili interes naroda, takođe je potrebno praktikovati diktaturu nad pronevjeriocioma, prevarantima, paliteljima, ubicama, kriminalnim bandama i drugim huljama koje ozbiljno remete javni red. Druga funkcija ove diktature je da zaštiti našu zemlju od subverzije i moguće agresije od strane vanjskih neprijatelja. U tom slučaju, zadatk je ove diktature da razriješi spoljašnje protivrječnosti između neprijatelja i nas. Cilj ove diktature je da zaštiti sav naš narod tako da se oni mogu posvetiti mirnom radu i izgradnji Kine u socijalističku zemlju sa modernom industrijom, zemljoradnjom, naukom i kulturom.

 

Narodna demokratska diktatura treba vođstvo radničke klase. Jer samo je radnička klasa najdalekovidnija, najnesebičnija i najrevolucionarnija. Čitava istorija revolucije dokazuje da bez vođstva radničke klase, revolucija propada i da sa vođstvom radničke klase revolucija uspijeva.

 

Narodna demokratska diktatura je zasnovana na savezu radničke klase, seljaštva i urbane sitne buržoazije, i uglavnom na savez radnika i seljaka, jer ove dvije klase čine 80 i više procenata kineske populacije. Ove dvije klase su glavna sila u zbacivanju imperijalizma i reakcionara Kuomintanga. Prelaz iz Nove demokratije u socijalizam uglavnom zavisi od njihovog saveza.

 

Klasna borba, borba za proizvodnju i naučni eksperiment su tri velika revolucionarna pokreta za izgradnju moćne socijalističke države. Ovi pokreti su sigurna garancija da će komunisti biti slobodni od birokratije i imuni protiv revizionizma i dogmatizma, i uvijek će ostati nepobjedivi. Oni su puzdana garancija da će se proletarijat ujediniti sa širokim radnim masama i uspostaviti demokratsku diktaturu. Ako, u nedostatku ovih pokreta, zemljoposjednici, bogati seljaci, kontrarevolucionari, loši elementi i čudoviša, budu u mogućnosti da isplivaju, dok naši kadrovi drže oči zatvorene na sve ovo i u mnogim slučajevima čak i ne razlikuju neprijatelja i nas i čak sarađuju sa neprijateljem i korumpiraju se, podijele se i demorališu se zbog njega, ako naši kadrovi budu izvučeni ili se neprijatelj ušunja, i ako mnogi naši radnici, seljaci i intelektualci ostanu bez odbrane protiv mekih i tvrdih taktika neprijatelja, onda neće trebati dugo, možda samo nekoliko godina ili decenija, ili u najboljem slučaju nekoliko decenija, prije nego što se na nivou državi pojavi kontrarevolucionarna restauracija. Marksističko-Lenjinistička partija bi bez sumnje postala revizionistička ili fašistička partija, i čitava Kina bi promijenila boju.

 

Narodna demokratska diktatura koristi dva metoda. Prema neprijatelju, koristi metodu diktature, tj. dok god je potrebno ne dopušta im da učestvuju u političkim aktivnostima i primorava ih da slučaju zakon Narodne vlade i da se uključuju u rad, i da kroz rad sebe transformišu u nove ljude. Nasuprot tome, prema narodu koristi metod ne primoravanja već demokratije, tj. nužno mora da ih pusti da učestvuju u političkim aktivnostima i ne primorava ih na ovo ili ono, nego koristi metod demokratije u njhihovom obrazovanju i ubijeđivanju.

 

Pod vođstvom komunističke partije, kineski narod iznosi snažan pokret popravljanja grešaka da bi iznio brz razvoj socijalizma u Kini na čvršćoj osnovi. To je pokret koji iznosi sveopštu debatu koja je vođena i slobodna, debatu u gradu i selu o takvim pitanjima poput socijalističkog puta protiv kapitalističkog puta, osnovnog sistema države i njegovih glavnih politika, stila rada partije i državnih zaposlenika, i pitanja dobrobiti naroda, debata koja je vođena činjenicama i razumijevanjem stvari, tako da pravilno razriješi one stvarne protivrječnosti među ljudima koje zahtijevaju trenutno rješenje. Ovo je socijalistički pokret za samoedukaciju i samooblikovanje naroda.

 

Najteži zadaci leže ispred nas u velikom radu izgradnje. Iako partija ima preko 10 miliona članova, oni su i dalje mala manjina populacije zemlje. U državnim odjelima i javnim organizacijama i preduzećima, mnogo rada treba da bude učinjeno od strane nepartijskih ljudi. Nemoguće je odraditi sve ovo ukoliko mi nismo dobri u oslanjanju na mase i sarađivanju sa nepartijskim ljudima. Dok nastavljamo jačanje jedinstva čitave partije, takođe moramo nastaviti osnaživanje jedinstva svih naših nacionalnosti, demokratskih klasa, demokratskih partija i narodnih organizacija, učvršćivanje i proširivanje narodnog demokratskog jedinstvenog fronta, i moramo se savjesno rješavati svih nezdravih ispoljavanja bilo koje veze u našem radu koja je štetna jedinstvu između partije i naroda.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s