“Citati predsjednika Mao Cedunga” 2. Klase i klasna borba

“Citati predsjednika Mao Cedunga”  2. Klase i klasna borba

Klase se bore, jedne pobjeđuju a druge se uništavaju – takva je istorija, takva je istorija civilizacije u toku nekoliko hiljada godina. Tumačenje istorije sa ovog gledišta je istorijski materijalizam, a sa suprotnog – istorijski idealizam.

“Odbacite iluzije, pripremajte se za borbu!“ (14. avgust I949). Izabrana djela IV

 

U klasnom društvu svaki čovek živi u određenom klasnom položaju, i nema nijedne misli koja ne nosi klasni pečat.

„O praksi“ (Jul 1937.), Izabrana djela I

 

Promene u društvu uglavnom su prouzrokovane razvitkom protivrječnosti unutar njega, tj. protivrječnosti između proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, protivrječnosti između klasa i protivrječnosti između novog i starog. Razvitak ovih protivrječnosti pokreće društvo naprijed, vodi ka zamjeni starog društva novim.

“O protivrječnosti” (Avgust 1931.), Izabrana djela I

 

Žestoka ekonomska eksploatacija i političko ugnjetavanje seljaštva od strane veleposjedničke klase prinudili su seljake da podižu mnogobrojne ustanke protiv gospodstva veleposjedničke klase… U kineskom feudalnom društvu samo ta klasna borba seljaštva, seljački ustanci i seljački ratovi bili su prava pokretačka snaga istorijskog razvitka.

„Kineska revolucija i KP Kine“ (Decembar 1939.), Izabrana djela II

 

Nacionalna borba, u krajnjoj liniji, pitanje je klasne borbe. U SAD Crnce ugnjetavaju samo oni bijelci koji sačinjavaju reakcionarne vladajuće krugove. Ovi krugovi nikako ne mogu da predstavljaju radnike, seljake, revolucionarne intelektualce i druge progresivno raspoložene ljude, koji čine apsolutnu većinu bijelaca.

„Izjava u podršku pravednoj borbi američkih Crnaca protiv rasne diskriminacije američkog imperijalizma“ (8. avgust 1963.)

 

Na nama je da organizujemo narod. Na nama je da organizujemo narod da svrgne kineske reakcionare. Ništa reakcionarno neće pasti ako po njemu ne udariš. To je isto što i čišćenje patosa: gdje ne prođe metla, prašina, po pravilu, neće sama po sebi iščeznuti.

„Situacija poslije pobjede u Ratu otpora japanskim agresorima i naš kurs” (13. avgust 1945.), Izabrana djela IV

 

Neprijatelj neće iščeznuti sam po sebi. Ni kineska reakcija, ni agresivne snage američkog imperijalizma u Kini neće same sići sa istorijske arene.

„Dovesti revoluciju do kraja“ (30. decembar 1948.), Izabrana djela IV

 

Revolucija nije ni gozba, ni književno stvaralaštvo, ni slikanje, ni vezenje. Ona se ne može izvoditi tako elegantno, tako polagano i kulturno, tako umjereno, dobrodušno, učtivo, uzdržljivo i popustljivo. Revolucija – to je pobuna, to je nasilni akt kojim jedna klasa svrgava drugu.

„Izvještaj o ispitivanju seljačkog pokreta u provinciji Hunan” (Mart 1927.), Izabrana djela I

 

Čang Kaj Šek stalno nastoji da narodu oduzme i najmanju trunku vlasti i najmanju trunku koristi. A mi? Naš je kurs – odgovarati oštricom na oštricu, boriti se za svaki pedalj zemlje. Mi uzvraćamo Čang Kaj Šeku istom merom. Čang Kaj Šek stalno teži da narodu nametne rat, držeći jedan mač u levoj ruci a drugi u desnoj. Uzvraćajući mu istom merom, mi smo se takođe latili mačeva… Sada Čang Kaj Šek već oštri mačeve, zato i mi moramo da oštrimo mačeve.

“Situacija poslije pobede u Ratu otpora japanskim agresorima i naš kurs“ (13. avgust 1945.), Izabrana djela IV

 

Ko su naši neprijatelji, a ko naši prijatelji? To je pitanje od prvorazrednog značaja za revoluciju. Osnovni uzrok toga što su u prošlosti sve revolucionarne borbe u Kini dale samo neznatne rezultate bilo je to što revolucionari nisu uspijevali da okupe oko sebe prave prijatelje za nanošenje udara pravim neprijateljima. Revolucionarna partija je vodič masa, i nije bilo slučaja da revolucija nije pretrpjela poraz kada je revolucionarna partija povela mase pogrešnim putem. Da bismo bili sigurni da nećemo povesti mase pogrešnim putem i da ćemo obavezno pobediti u revoluciji, mi ne možemo a da ne posvećujemo pažnju okupljanju oko sebe naših pravih prijatelja za nanošenje udara našim pravim neprijateljima. Da bismo razlikovali prave prijatelje od pravih neprijatelja, mi ne možemo a da ne proanaliziramo u opširnim crtama ekonomski položaj raznih klasa kineskog društva, kao i njihov stav prema revoluciji.

„Analiza klasa kineskog društva“ (Mart 1926.), Izabrana djela I

 

Naši su neprijatelji svi vojni vlastodršci, birokrati, klasa kompradora i klasa krupnih veleposjednika, koji su se spregli sa imperijalizmom, kao i reakcionarni dio inteligencije koji je od njih zavisan. Industrijski proletarijat je rukovodeća snaga naše revolucije. Čitav poluproletarijat i sitna buržoazija su naši najbliži prijatelji.

Što se tiče kolebljive srednje buržoazije, njeno desno krilo može biti naš neprijatelj, a njeno lijevo krilo naš prijatelj. Ali, mi treba da budemo uvek budni prema srednjoj buržoaziji i ne treba da joj dopustimo da izazove konfuziju u našem frontu.

Na istom mjestu

 

Ko stoji na strani revolucionarnog naroda – taj je revolucionar. Ko stoji na strani imperijalizma, feudalizma i birokratskog kapitalizma – taj je kontrarevolucionar. Ko samo na riječima stoji na strani revolucionarnog naroda, dok na djelu postupa drugačije – taj je revolucionar na rečima. Ko stoji na strani revolucionarnog naroda ne samo na riječima nego i na djelu – taj je revolucionar u potpunom smislu reči.

Završna riječ na drugom zasijedanju Svekineskog komiteta Narodnog političkog konsultativnog savjeta Kine prvog saziva (23. jun 1950.)

 

Po mom mišljenju, ako mi – bio to pojedinac, partija, armija ili škola – nismo podvrgnuti napadima neprijatelja, to je loše, to sigurno znači da smo se našli sa njim u istom blatu. Ako neprijatelj istupa protiv nas, to je dobro, to pokazuje da smo povukli jasnu granicu između njega i nas. Ako nas neprijatelj bijesno napada i prikazuje u najmračnijim bojama, kao ljude lišene svake vrline, to je još bolje, to pokazuje da smo ne samo povukli jasnu granicu između njega i nas nego i postigli velike uspjehe u radu.

„Biti objekat napada neprijatelja je dobra, a ne loša stvar“ (26. maj 1939.)

 

Mi treba da podržavamo sve ono čemu se neprijatelj suprotstavlja, mi treba da se suprotstavljamo svemu onom što neprijatelj podržava.

„Razgovor sa tri dopisnika telegrafske agencije Džunjanše i listova Saodanbao i Sinminbao” (16. septembar 1939.), Izabrana djela II

 

Mi stojimo na poziciji proletarijata i narodnih masa. Za komunista to znači da treba da stoji na poziciji Partije, na poziciji partijnosti partijske politike.

„Govori na Savjetovanju o književnosti i umjetnosti u Jenanu“ (Maj 1942.), Izabrana djela III

 

Poslije uništenja neprijatelja s puškom, ostaće neprijatelji bez puške. Oni će neizbježno voditi protiv nas očajničku borbu; mi nikako ne smijemo da potcijenimo ove neprijatelje. Ako sada ne bismo ovako postavili i shvatili pitanje, učinili bismo veoma tešku grešku.

„Referat na Drugom plenumu CK KP Kine sedmog saziva“ (5. mart 1949.), Izabrana djela IV

 

Imperijalisti i domaći reakcionari nikada se neće pomiriti sa svojim porazom, oni će još činiti samrtničke trzaje. I poslije uspostavljanja mira i reda u čitavoj zemlji, oni će na razne načine nastaviti podrivačku i provokatorsku djelatnost i, svakog dana i svakog časa, pokušavaće da ostvare restauraciju u Kini. To je neizbježno i nesumnjivo. Mi nikako ne smijemo oslabiti svoju budnost.

Uvodna riječ na plenarnom zasijedanju Narodnog političkog konsultativnog savjeta Kine prvog saziva (21. septembar 1949.)

 

Iako su u našoj zemlji socijalistički preobražaji u pogledu svojine uglavnom već izvršeni, iako je široka, burna, masovna klasna borba prethodnih perioda revolucije uglavnom već završena, ipak, ostaci svrgnutih klasa veleposjednika i kompradora još postoje, buržoazija još postoji, a prevaspitavanje sitne buržoazije tek što je počelo. Klasna borba uopšte nije završena. Klasna borba između proletarijata i buržoazije, klasna borba između raznih političkih snaga klasna borba u ideološkoj oblasti između proletarijata i buržoazije još ostaje dugotrajna, razvija se cikcak-linijom, a ponekad čak poprima veoma oštar karakter. Proletarijat teži da preobrazi svijet prema svom pogledu na svijet, a buržoazija – prema svom. U ovoj oblasti pitanje „ko će koga“ između socijalizma i kapitalizma još nije stvarno riješeno.

„O pravilnom rješavanju protivrječnosti unutar naroda“ (27. Februar 1957.)

 

Da bi se u našoj zemlji riješio ishod borbe “ko će koga” između socijalizma i kapitalizma na ideološkom polju, potrebno je još dosta dugo vremena. To se objašnjava time što će u našoj zemlji još dugo postojati uticaj buržoazije i inteligencije koja je ostala od starog društva, još dugo će postojati i njihova klasna ideologija. Ako se ovo dovoljno ne shvati, ili se uopšte ne shvati, onda će se učiniti veoma teške greške i ignorisaće se neophodna ideološka borba.

Na istom mjestu

 

Buržoaska i sitnoburžoaska ideologija, antimarksistička ideologija, postojaće u našoj zemlji još dugo vremena. Socijalistički poredak u našoj zemlji već je uglavnom uspostavljen. Mi smo uglavnom već izvojevali pobjedu u oblasti preobražaja svojine nad sredstvima za proizvodnju, ali još nismo održali potpunu pobjedu na političkom i ideološkom frontu. Pitanje “ko će koga” između proletarijata i buržoazije na ideološkom polju još nije stvarno riješeno. Mi moramo još da vodimo dugotrajnu borbu protiv buržoaske i sitnoburžoaske ideologije. Bilo bi pogrešno ovo ne shvatiti i odreći se ideološke borbe. Sve pogrešne ideje, sve otrovne trave, sve đavole i čudovišta treba kritikovati, nikako se ne smije dopustiti da se kao poplava slobodno šire. Ali ta kritika mora da bude dovoljno argumentovana, analitička i ubjedljiva, a ne smije da bude gruba i birokratska, niti metafizička i dogmatska.

„Govor na Svekineskoj konferenciji KP Kine o propagandnom radu“ (12. mart 1957.)

 

I dogmatizam i revizionizam suprotni su marksizmu. Marksizam treba da se dalje razvija, da se razvija uporedo sa razvitkom prakse; on ne može da tapka u mjestu. Zastoj i šablon učinili bi ga beživotnim. Ali se ipak ne smiju narušavati osnovni principi marksizma, inače su greške neizbežne. Metafizičko prilaženje marksizmu, gledanje na njega kao na nešto okamenjeno – to je dogmatizam. A negiranje osnovnih principa marksizma, negiranje njegove univerzalne istine – to je revizionizam. Revizionizam je vid buržoaske ideologije. Revizionisti brišu razlike između socijalizma i kapitalizma, između diktature proletarijata i diktature buržoazije. Linija za koju se oni zalažu u suštini nije socijalistička, nego kapitalistička. U sadašnjim uslovima revizionizam je štetniji od dogmatizma. Kritikovati revizionizam – to je važan zadatak koji sada stoji pred nama na ideološkom frontu.

Na istom mjestu

 

Revizionizam, odnosno desni oportunizam – to je buržoaska ideološka struja. On je opasniji od dogmatizma. Revizionisti, desni oportunisti, na riječima su takođe za marksizam, oni takođe napadaju “dogmatizam”. Ali ono što oni napadaju nije ništa drugo do najosnovnije postavke marksizma. Oni istupaju protiv materijalizma i dijalektike, ili ih izopačuju; istupaju protiv demokratske diktature naroda i rukovodstva Komunističke partije, ili pokušavaju da ih oslabe; istupaju protiv socijalističkih preobražaja i socijalističke izgradnje, ili pokušavaju da ih oslabe. Posle pobjede koju je socijalistička revolucija uglavnom održala u našoj zemlji, u našem društvu još postoje neki ljudi koji sanjaju o restauraciji kapitalističkog poretka i vode borbu protiv radničke klase na svakom frontu, pa i na ideološkom. A u ovoj borbi revizionisti su njihovi najbolji pomagači.

„O pravilnom rješavanju protivrječnosti unutar naroda“ (27. februar 1957.)

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s