“Citati Mao Cedunga”2. Klase i klasna borba

“Citati Mao Cedunga”2. Klase i klasna borba

Klase se bore, neke klase pobijede, druge su eliminisane. Takva je istorija; takva je istorija civilizacije hiljadama godina. Tumačiti istoriju iz ove perspektive je istorijski materijalizam; gledati na istoriju suprotno od ovoga je istorijski idealizam.

 

U klasnom društvu, svako živi kao dio određene klase, i svaka vrsta mišljenja, bez izuzetka, je žigosana znakom klase.

 

Promjene u društvu uglavnom nastaju usljed razvoja unutrašnjih protivrječnosti u društvu, to jest, usljed protivrječnosti između proizvodnih snaga i odnosa proizvodnje, protivrječnosti između klasa i protivrječnosti između starog i novog; razvoj ovih protivrječnosti je ono što gura društvo naprijed i podstiče potiskivanje starog društva od strane novog.

 

Nemilosrdna ekonomska eksploatacija i političko ugnjetavanje seljaka od strane gazda, natjeralo ih je u mnogobrojne pobune protiv njihove vladavine… Upravo je klasna borba seljaka, ustanci i ratovi seljaka, bila pokretač istorijskog razvoja u kineskom feudalnom društvu.

 

U krajnjoj instanci, nacionalna borba je pitanje klasne borbe. Među bijelcima u SAD-u, samo reakcionarna vladajuća klasa je ona koja ugnjetava crnce. Ni na koji način oni ne predstavljaju radnike, farmere, revolucionarne intelektualce i ostale prosvijećene osobe koje čine većinu bjelačkog stanovništva.

 

Na nama je da organizujemo narod. Što se tiče reakcionara u Kini, na nama je da organizujemo narod koji će zbaciti te reakcionare. Sve što je reakcionarno je isto, ako ga ne udariš, neće pasti. To je kao čišćenje poda; po pravilu preko čega metla ne pređe, prašina se neće sama očistiti.

 

Neprijatelj neće nestati sam od sebe. Isto tako, neće ni kineski reakcionari niti agresivna politika američkog imperijalizma u Kini sami napustiti pozornicu istorije.

 

Revolucija nije svečana večera, niti pisanje eseja, slikanje slike, ili izrada vezova; ne može biti tako otmjena, tako ležerna i nježna, umjerena, dobra, pristojna, uzdržana i velikodušna. Revolucija je pobuna, čin nasilja kojom jedna klasa svrgava drugu.

 

Čang Kaj Šek uvijek pokušava oteti svaki atom moći i svaki atom postignuća naroda. A mi? Naša politika je da mu pružimo odmazdu i da se borimo za svaki metar zemlje. Mi pratimo njegov primjer. On uvijek pokušava da nametne rat narodu, jednim mačem u lijevoj ruci, drugim u desnoj. Mi se isto hvatamo mačeva, prateći njegov primjer… Kako Čang Kaj Šek oštri mačeve, moramo tako i mi.

 

Ko su naši neprijatelji? Ko su naši prijatelji? Ovo pitanje je od najveće važnosti za revoluciju. Osnovni razlog zbog kojeg su sve prethodne revolucionarne borbe u Kini postigle tako malo je bio njihov neuspjeh da ujedine prave prijatelje da bi mogli napasti prave neprijatelje. Revolucionarna partija je vodilja masa, i revolucija ne može uspjeti ako ih revolucionarna partija odvede na krivi put. Da bi osigurali uspjeh u našoj revoluciji i da ne bi vodili mase u pogrešnom smijeru, moramo obratiti pažnju tome da se ujedinimo sa našim prijateljima da bi napali naše prave neprijatelje. Da bi razlikovali prave prijatelje od pravih neprijatelja, moramo napraviti opštu analizu ekonomskog stanja raznih klasa u kineskom društvu i o njihovom stavu po pitanju revolucije.

 

Naši neprijatelji su svi oni koji su na strani imperijalizma – vojni zapovjednici, birokrate, kompradorska klasa, klasa velikih zemljoposjednika, i reakcionarni dio inteligencije povezan sa svima njima. Vodeća sila u našoj revoluciji je industrijski proletarijat. Naši prijatelji su čitav polu-proletarijat i sitna buržoazija. Što se tiče kolebljive srednje buržoazije, njihovo desno krilo može postati naš neprijatelj a njihovo lijevo krilo može postati naš prijatelj – ali moramo uvijek biti na oprezu i nikad im ne dopustiti da stvore pometnju u našim redovima.

 

Ko god staje na stranu revolucionarnog naroda je revolucionar. Ko god staje na stranu imperijalizma, feudalizma i birokratskog kapitalizma je kontra-revolucionar. Ko god staje na stranu revolucionarnog naroda samo u riječima, a ponaša se drugačije, on je revolucionar u govoru. Ko god staje na stranu revolucionarnog naroda kako u na djelu tako i u riječima, on je revolucionar u punom smislu.

 

Što se nas tiče, držim da je loše ako osoba, partija, armija ili škola nije napadnuta od strane neprijatelja, jer to bi značilo da smo potonuli do njihovog nivoa. Dobro je ako nas neprijatelj napada, jer to pokazuje da smo povukli jasnu liniju razgraničenja između neprijatelja i nas. Isto tako je dobro ako nas neprijatelj napada naširoko, i ako nas ocrnjuje do krajnosti i govori da smo bez ikakvih vrlina; to pokazuje ne samo da smo povukli jasnu liniju razgraničenja između neprijatelja i nas, već i da smo veoma mnogo postigli.

 

Trebamo podržati sve čemu se neprijatelj protivi, i protiviti svemu onome što neprijatelj podržava.

 

Naš stav je onaj proletarijata i masa. Za članove Komunističke partije, to znači držati se stava partije, držati se partijskog duha i partijske politike.

 

Nakon što se riješimo neprijatelja sa oružjem, još uvijek će biti neprijatelja bez oružja; neminovno je da se oni do kraja bore protiv nas, i te neprijatelje nikad ne smijemo potcijeniti. Ako sad ne budemo razumjeli ovaj problem na ovaj način, počinićemo ogromne greške.

 

Imperijalisti i domaći reakcionari zasigurno neće prihvatiti svoj poraz i boriće se do kraja. Kada bude mir i red u zemlji, oni će i dalje sabotirati i remetiti stvari na razne načine, i svaki dan i svaki minut će pokušavati da se vrate na pozornicu. Bez svake sumnje, ovo je neizbježno, i pod nikakvim okolnostima ne smijemo da smanjimo oprez.

 

U Kini, i pored toga što je socijalistička transformacija uglavnom završena u pogledu sistema vlasništva, iako je u velikoj mjeri završila velika i turbulentna klasna borba masa koja je karakteristična za prethodne revolucionarne periode, i dalje postoje ostaci svrgnutih klasa zemljoposjednika i kompradora, i dalje postoji buržoazija,  a preobražaj sitne buržoazije je tek počeo. Klasna borba nije gotova ni na koji način. Klasna borba između proletarijata i buržoazije, klasna borba između različitih političkih snaga, i klasna borba u ideološkom polju između proletarijata i buržoazije će nastaviti i biće duga i mučna a povremeno će postati i akutna. Proletarijat teži da oblikuje svijet prema svom viđenju, a to isto radi i buržoazija. S obzirom na ovo, pitanje ko će pobijediti, socijalizam ili kapitalizam, još nije zaista riješeno.

 

Dugo će trebati da se uvide pitanja ideološke borbe između socijalizma i kapitalizma u našoj zemlji. Razlog tome je uticaj buržoazije i intelektualaca koji dolaze iz starog društva, i koji će ostati u našoj zemlji dugo vremena, a isto tako ostaće i ideologija njihove klase. Ako se ovo ne bude dovoljno ili uopšte razumjelo, velike greške će biti napravljene i potreba vođenja borbe u ideološkom polju će biti ignorisana.

 

U našoj zemlji, buržoaska i sitnoburžoaska ideologija, anti-marksistička ideologija, će postojati još dugo vremena. U suštini, socijalistički sistem je uspostavljen u našoj zemlji. Odnijeli smo osnovnu pobjedu u transformaciji vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, ali nismo dobili potpunu borbu na političkim i ideološkim frontovima. U ideološkom polju, pitanje ko će pobijediti u borbi između proletarijata i buržoazije još nije riješeno. Još uvijek moramo voditi borbu protiv buržoaske i sitnoburžoaske ideologije. Greška je ovo nerazumjeti, i odustati od ideološke borbe. Sve pogrešne ideje, sve otrovne biljke, svi duhovi i čudovišta, moraju biti podloženi kritici; ni slučajno im se ne smije dozvoliti da se šire neometano. Međutim, kritika mora da bude osnovana, analitička i ubjedljiva, a ne gruba, birokratska, metafizička i dogmatska.

 

I dogmatizam i revizionizam su protivni marksizmu. Marksizam zasigurno mora napredovati; mora se razvijati sa razvojem prakse i ne smije stajati u mjestu. Postao bi beživotan ako bi stagnirao i bio stereotipan. Međutim, osnovni principi marksizma nikad ne smiju biti prekršeni, u protivnom, uslijediće greške. Dogmatski je posmatrati marksizam sa metafizičkog stanovišta i smatrati ga krutim. Revizionistički je negirati osnovne principe marksizma i njegovu univerzalnu istinu. Revizionizam je jedan vid buržoaske ideologije. Revizionisti negiraju razliku između socijalizma i kapitalizma, između diktature proletarijata i diktature buržoazije. Ono što oni zagovaraju nije proleterska, već buržoaska linija. U trenutnim okolnostima, revizionizam je opasniji od dogmatizma. Jedan od naših trenutnih bitnih zadataka na ideološkom polju je da pokrenemo kritiku revizionizma.

 

Revizionizam, ili desni oportunizam, je buržoaski trend misli koji je opasniji i od dogmatizma. Revizionisti, desni oportunisti, su deklarativno marksisti, jer i oni napadaju „dogmatizam“. Međutim, ono što oni napadaju je suština marksizma. Oni se protive ili uvijaju materijalizam i dijalektiku, protive se ili pokušavaju da oslabe narodnu demokratsku diktaturu i vodeću ulogu Komunističke partije, i protive se ili pokušavaju da oslabe socijalističku transformaciju i socijalističku izgradnju. Nakon osnovne pobjede socijalističke revolucije u našoj zemlji, još uvijek postoje brojni koji se uzaludno nadaju da vrate kapitalistički sistem i da se bore protiv radničke klase na svakom frontu, uključujući i ideološki front. Štaviše, njihova desna ruka u ovoj borbi su revizionisti.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s