“Boriti se protiv liberalizma” Mao Cedung

“Boriti se protiv liberalizma” Mao Cedung

Zalažemo se za aktivnu ideološku borbu jer je ona oružje koje obezbjeđuje jedinstvo unutar partije i revolucionarnih organizacija koje se tiču naše borbe. Svaki komunista i revolucionar treba da koristi ovo oružje.

No liberalizam odbacuje ideološku borbu i zauzima se za neprincipijelan mir i time potpomaže dekadentni, sitničavi stav, i donosi političku degeneraciju u određenim dijelovima partije, pojedinaca u partiji, kao i u revolucionarnim organizacijama.

Liberalizam se ispoljava na različite načine.

Zanemarivati neke stvari radi mira i prijateljstva, kada je osoba očigledno pogriješila, i suzdržavati se od principijelnog argumentovanja jer je stari poznanik, sugrađanin, školski kolega, blizak prijatelj, voljeni, stari kolega ili podređeni; ili samo spomenuti stvari površno, mjesto da se uđe u dubinu, samo da bi se ostalo u dobrim odnosima. Rezultat toga je da se pravi šteta kako organizaciji tako pojedincu. Ovo je prvi vid liberalizma.

Upuštati se u neodgovorno kritikovanje privatno, umjesto aktivnog izlaganja prijedloga organizaciji; ne govoriti ništa ljudima u lice, ali tračati njima iza leđa, ili ništa ne govoriti na sastancima ali zato tračati kasnije; ne pokazivati obzira za principe kolektivnog života, već pratiti svoje sklonosti. Ovo je drugi vid.

Propuštati stvari koje se ne tiču nekoga lično; iskazivati nešto u što manjoj mjeri iako odlično znamo da nešto nije u redu, biti mudar i štediti na riječima i igrati na sigurno samo da bi se izbjegla krivica. Ovo je treći vid.

Ne izvršavati zadatke, već istrajavati u ponosu prema sopstvenom mišljenju; tražiti posebnu pažnju od organizacije, ali odbacivati njenu disciplinu. Ovo je četvrti vid.

Upuštati se u lične napade, prepirke, ispoljavati lične netrpeljivosti ili tražiti osvetu mjesto upuštanja u raspravu i borbe protiv pogrešnih stavova zarad jedinstva, napretka ili uspješno obavljenog posla. Ovo je peti vid.

Slušati pogrešne stavove bez da ih se opovrgava, ili čak slušati kontrarevolucionarne opaske bez njihovog prijavljivanja i umjesto toga uzimati iste zdravo za gotovo kao da se ništa nije desilo. Ovo je šesti vid.

Biti među masama i propustiti sprovođenje propagande i agitacije ili držanja govora na sastancima i sprovođenja istraživanja i ispitivanja među njima, i umjesto toga biti ravnodušan prema njima i ne pokazivati brigu za njih, zaboravljajući da smo komunisti i ponašati se kao da smo obični nekomunisti. Ovo je sedmi vid.

Vidjeti nekoga ko šteti interesima masa i ne osjećati se ogorčeno, ili ga ne odvratiti, zaustaviti ili urazumiti, nego mu dozvoliti da nastavi. Ovo je osmi vid.

Raditi bezvoljno, bez jakog plana ili cilja; raditi rutinski i mrmljati: „Dok god je neko monah, on će da zvoni zvonom.“ Ovo je deveti vid.

Smatrati sebe za nekog ko je napravio veliku korist revoluciji, ponositi se time što je veteran, biti prezirljiv prema sitnim zadacima a u isto vrijeme biti nejednak prema velikim zadacima, biti nemaran u poslu i zapostavljati učenje. Ovo je deseti vid.

Biti svjestan sopstvenih grešaka i ne raditi na njihovom ispravljanju, zauzimajući liberalan stav prema sebi. Ovo je jedanaesti vid.

Mogli bismo nabrojati još, ali ovih jedanaest su prvenstveni vidovi.

Svi su oni manifestacija liberalizma.

Liberalizam je veoma štetan u revolucionarnom kolektivu. To je rđa koja izjeda jedinstvo, potkopava koheziju, prouzrokuje apatiju i stvara razdor. On otima revolucionarima cjelovitu organizaciju i strogu disciplinu, sprečava sprovođenje odluka i otuđuje partijske organizacije od masa koje partija vodi; to je veoma loša tendencija.

Liberalizam proističe iz sitnoburžoaske sebičnosti, stavlja lične interese ispred interesa revolucije, a ovo potpomaže ideološki, politički i organizacioni liberalizam.

Ljudi koji su liberali gledaju na principe marksizma kao na apstraktnu dogmu. Podržavaju marksizam, ali nisu spremni da ga praktikuju, ili da ga praktikuju u potpunosti; nisu spremni za zamijene svoj liberalizam marksizmom. Ovi ljudi imaju svoj marksizam, ali isto tako imaju i svoj liberalizam – pričaju o marksizmu, a praktikuju liberalizam; primjenjuju marksizam na druge, a liberalizam na sebe. Drže oboje u rezervi i nađu korist i za jedno i za drugo. Na ovaj način funkcionišu misli nekih ljudi.

Liberalizam je manifestacija oportunizma i fundamentalno je suprotan marksizmu. On je negativan i objektivno pomaže neprijatelju; zbog toga neprijatelj podržava da se on očuva među nama. Pošto je takve prirode, za njega nema mjesta među revolucionarima.

Moramo koristiti marksizam, koji je pozitivan u duhu, da prevaziđemo liberalizam, koji je negativan. Komunista treba da ima velik um, i da bude čvrst i aktivan, i da gleda na interes revolucije kao na svoj život, kao i da podređuje lični interes interesima revolucije; svuda i svugdje treba da se drži principa i da vodi neumornu borbu protiv svih pogrešnih ideja i djela, da bi učvrstio kolektivni život partije i ojačao vezu između partije i masa; treba da ga više interesuju partija i mase nego bilo koja privatna osoba, i treba da ga više interesuju drugi nego on sam. Samo tada se on može smatrati komunistom.

Svi odani, iskreni, aktivni i čestiti komunisti se moraju ujediniti da se suprotstave liberalnim tendencijama koje iskazuju neki ljudi oko nas, i da ih postave na pravi put. Ovo je jedan od zadataka našeg ideološkog fronta.
Mao Cedung, 7. septembar, 1937.

Prevedeno sa engleskog: http://www.bannedthought.net/India/CPI(ML)-Orig/Liberation/1968-Apr/Liberation-v1n6-68Apr.pdf

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s